BOCKANJE

smije se ,
i ja još više,
razlog gdje leži?
možda u polumjesecu
i zvijezdama što oplakuju noć,
toplo je,
tko rekao bi
da jesen izmiče
samo tako,
naginjem se, izbjegava
oči u oči,
i smije se ponovno,
onako dječački otkačeno
i liječi,
tjera suze na umorne oči,
ne može to svatko,
tek on,
nisu važna ljeta,
iz tog dječarca
isijava čudnovata energija,
otkačenost ventila,
mami, zove k sebi,
stišće jako,
a zapravo toliko meko
i opuštajuće,
bijeli zubi kao da žele
igrati se skrivača,
svjetle u mraku,
a bjelina priča
da to je sasvim
običan, nevin komad
toplog svijeta
koji ne viđa se često....