Svuda pođi,kući dođi.

Osim već spomenutih sarmatskih plemena priznatih kao iste drevne Massagete, postoje i drugi narodi koji se mogu smatrati sarmatičnom iako vjerojatno različitog podrijetla. Među njima, Hrvati i Hrvati vrijedi razmotriti budući da je njihovo ime trajno od davnina do danas, a još uvijek prepoznate kao narod, iako gotovo potpuno slavenski (kao i Bugari i drugi narodi). Njihova točna etnička klasifikacija je složena jer dijele zajedničke značajke ne samo sa sarmatkinjama već i s hunima: doista, njihovo je podrijetlo pronađeno u kulturi Hurrian-Mitanni, ali su se razvili pod snažnom Iranizacijom poput velikog broja sarmatskih plemena i bili su povezani s Sarmatima i Hunima tijekom njihove povijesti.
Činjenica je da se većina današnjih Hrvata genetski razlikuje od slavenskih naroda i vrlo blizu Kurda i Armenaca koji još uvijek žive na istom području svog podrijetla. Osim genetskog čimbenika, postoje i povijesni zapisi koji upućuju na Hurrijan identitet Hrvata:
· U natpisu Tusrata, kralja Mitannija, njegov vlastiti narod naziva se "Hurrwuh", što znači Hurrites, a takav pojam se može identificirati u hrvatskom nacionalnom imenu "Hrvat".
· Avijesna literatura spominje ljude iz Harahvaitija, a nekoliko zapisa perzijskih Achaemenidovih kraljeva upućuje na pokrajinu na istoku svog carstva u današnjem Afganistanu pod nazivom "Harauvatya", koja zvuči vrlo slično hrvatskom modernom imenu, "Hrvatska". Geografsko raseljavanje povijesno je koherentno, jer se Hurri smatraju osnivačima Khwarezma, povezanim s podrijetlom Székelya Huna i zemlju iz koje su otišli da se nasele u Transilvaniji. U kasnijem razdoblju također su Hrvati boravili na području Karpata.
· Od 4. do 10. stoljeća tj. Hrvati su osnovali Azovsko more i Tanais, isto područje koje su u tom razdoblju naseljavali Khazari i Mađari. Orosijev ih je nazvao "Arijevim Horijima" (primijetite da su Horijci ime Hurita u Bibliji); onda ih i Zaharija govori o njima kao "Arijskom Hrvata".
Do tada su njihova država u istočnoj Ukrajini bila poznata kao "Crvena Hrvatska" i njezini stanovnici kao "Sarmati Horiti". Hrvati su tada govorili iranski jezik, a njihovi vladari imali su iransko ime. Od 6. stoljeća tzv., Jedna druga grana naselila se u Karpatima i osnovala "Bijelu Hrvatsku". Dodjela boja za predstavljanje četiri kardinalske točke tipična je za iranske kulture, pa su zbog toga i njihovi različiti teritorije tako zvali. Njihov grb, sastavljen od crvenih i bijelih kvadrata u šahovskom stilu, također je iranskog podrijetla.
U razdoblju Velike migracije naroda, Hrvati su se kretali prema zapadu, a njihovo glavno naselje, "Velika Hrvatska", prošireno je do 10. stoljeća c.e. preko područja koja se otprilike podudara s modernom Češkom / Slovačkom i Južnom Poljskom. Tada su bili snažno slavisti, prije nego što su se kretali na jug i naseljavali na svom sadašnjem području Jadransko more.
Slijedeći svoju povijest od svog porijekla do suvremenog doba, očigledno je niz događaja koji ih povezuju s mađarskim narodima: već smo razmotrili mogući identitet drevnih Mađara s Mitanniem, čija je zemlja poznata kao Magor / Mada / Matiene, na području Hurrija (vidi: "Huni"). Mitanni su vladali Huritima, a oba su se naroda migrirali u središnju Aziju tijekom asirijske dominacije nad njihovom zemljom. Hurri su se naselili na području modernog Afganistana / Turkestana i utemeljili kraljevstvo Khwarezm, odakle su seljački hunovi migrirali u Karpatski kraj. Područje Khwarezma bilo je pokraj pokrajine Perzijskog carstva nazvanog Harauvatya, koji se smatra izvornom Hrvatskom. Tada nalazimo "Sarmatske hurijance" koji imaju svoj vlastiti svijet, Crvenu Hrvatsku, na području Khazara pored zemlje Mađara u Ukrajini. Oba su naroda provela prema zapadu prema Russkoj ekspanziji i izabrala Danubijski bazen kao svoje novo naselje. Hrvati su živjeli u blizini mađara, prvi na sjeveru njih, a potom su se preselili blizu južne mađarske granice. Hrvati su slijedili istu sudbinu većine euroazijskih naroda u istočnoj Europi, koji su bili ili slaven, germanizirani ili romanizirani, dok su Mađari bili jedini izuzetak, postižući održavanje korijena i izgradnju vlastitog nacionalnog identiteta. Nekolicinu Hrvata asimilirali su Mađari, stoga je vrlo uobičajeno mađarsko prezime "Horvát". Krajnji teritorij Hrvata između Mađarske i Jadranskog mora još uvijek je pod austrougarskim suverenitetom, kao u antičko doba Huriti su bili pod Mitanni pravilom.
Iako je suvremeni hrvatski jezik slavenski, pokušavaju se obnoviti stari jezik, uglavnom kroz ruralne dijalekte koji su čuvali iranske arhaizme i još uvijek prikazuju tragove Hurrija