Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

Nekoliko puta sam si u različitim životnim situacijama postavila pitanje, a vjerujem i vi.
I da… upitajte se… zašto samo u situacijama kada nam život daje suze, tragedije, razočarenja i uzima u nepovrat nešto što smo voljeli. Shvaćamo li onda život kao kaznu? Zašto si ne postavljamo takva pitanja kada nam se dogodi nešto lijepo?

Sanjarimo o sasvim drugačijem životu, a isti taj život servira nam uporno sve ono za što se naizgled čini da nas odvlači sve dalje i dalje od života kakvog priželjkujemo.
Zašto nam život ponekad nosi stvari za koje mislimo da se s njima ne znamo nositi, da su preteške za nas ili da ih jednostavno nismo zaslužili?

I koliko puta na to niste imali odgovor? Možda sam tražila krive odgovore - od krivih ljudi ili na krivom mjestu?

I zbog svih tih pitanja ne vjerujem u slučajnost i nekako sve više život mi potvrđuje da se u životu ništa važno ne događa slučajno – već s razlogom. Bilo dobro - bilo loše.

Dobar dan svima - da si danas niti jednom ne postavite ovo pitanje :-(

Isti razlog zakaj si"ti" tu gdje jesi, a ne negdje drugdje, objašnjava i sve kaj se događa toj "tebi":D
Potreba za smislom je ponekad naporna...:P

ne vjerujem da ostala živa bića, poput životinja npr, imaju te muke koje ima ljudska svijest nakon što je postala svjesna i same sebe (u nekoj mjeri, premaloj mjerici) da bi opravdala svoju egzistenciju:P
Životinje su previše zaokupljene životom i to je, na neki način, njihova blagodat...:D

Po meni, dobro je svako uvjerenje koje podupire život u ovom ljudskom obliku. Uvjerenje postaje istinom,i to je metafizički zakon.
Sretno na putu:D

Hvala Ete na promišljanjima. I sama sam sto puta već upitala zašto sam tu :) ali... Javim kada nađem odgovor koji će mene i druge zadovoljiti :)

Dovoljno je da zadovoljiš sebe, a drugi nek se snađu...:D Prvo riješi to. Prevelik ti je to zalogaj zadovoljiti i sebe i druge (mislim na ovaj nivo o kojem pričaš, a ne nešto drugo...:P)
Tijelo je ipak malo jednostavnije,ak mu se konfuzna svijest previše ne miješa u posao...:P

neki iskorače iz uvjetovane svijesti rano,neki kasno (kad im više ne treba), a neki nikad. Možda je i to "dato", ali o tome ja ne "razbijam glavu"..Zahvalan što imam to što imam i što svjedočim svijest koja se može otvoriti makar na trenutak beskonačnoj Stvoriteljevoj kreativnosti. Radost je prirodno stanje. Isto kao i kratkotrajnost života.
Dok traje ljeto,ne sjećam se zime"...:DDDDD
Kad zima dođe, znat ćemo se i s njome nositi. Još nitko nije ostavljen na cjedilu.

Bas se ni ne pitam...
'dan Alex :)

Da mogu to Ete statusi ovdje bili bi mi drugačiji... Ali... Eto..

Blago tebi Meija :)

Zato što su nam kriva vjerovanja i uvjerenja.. Uvijek se (krivo) koncentriramo na "loše" i onda patimo, tugujemo i razbijamo glavu... Umjesto da se fokusiramo na dobro i pozitivno.. Ali i to je proces... Trebalo bi takvo razmišljanje (osjećanje) prvo naučiti nebili onda u svoj život "prizvukli" lijepe situacije, ljude, stvari, izazove...

Slažem se

Smijeha i optimizma....jer ti to zasluzujes :)

Hvala. Zaslužujem. I ja mislim da mi je bilo dosta ružnih stvari.