Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Često se ovdje javljaju ljudi sa pitanjima - možeš li biti skroz iskrena; bez laži; samo ne laž... I danas stiže jedno pitanje - prvo, umjesto dobar dan :) - znači da je čovjeku vrlo, vrlo hitno i bitno...

Iskrenost je potpuno krivo shvaćena vrlina... Iako načelno volim biti iskrena i lakše mi je živjeti s time, hoću li biti iskrena ovisi o drugoj strani. O tome što je posljedica iskrenosti.

Recimo, bivši me muž znao optužiti da sam bila neiskrena prema njemu. Što je istina. U mnogim situacijama reagirao je bijesno, kaotično, uzimao previše vremena, energije i života jer se nije mogao nositi sa različitim stavovima, nekim mojim željama i stavovima... i onda s vremenom - ako usprkos tome doneseš glupu odluku da nastaviš s tim odnosim (što ja jesam, godinama)... počneš ne govoriti. Iskrenost se nekako povuče pred drugim prioritetima. Recimo, da ne moram još jednu noć sudjelovati u svađi. Ili da ne nasekira ionako razdraženo dijete ako se počne duriti, bjesniti ili osjećajti loše oko neke vijesti koju mu imam za dati.

Nekad na poslu isto nisi iskren. Ne jer ne želiš, nego jer su posljedice jednostavne ljudske iskrenosti praktički nesagledive.

Kao i sve u ljudskim odnosima, jedan dio sam ja, jedan dio si ti, i treći je entitet - odnos. Ako odnos ne može podnijeti iskrenost, jer nije tako vrijednosno postavljen... ili ako jedan partner ima poteškoća u samoregulaciji - da se nosi mirno i bez emocionalnih slomova sa stresovima i razlikama u mišljenjima (ili oboje..) - onda iskrenosti neće biti. Jer nema za nju prostora i kapaciteta.

Dakle, izvor neiskrenosti može biti osoba a - jer se boji, jer nije naučila, jer ima neku patologiju laganja; izvor neiskrenosti može biti osoba b - koja loše podnosi iskrenost, ljuti se, divlja, bjesni, duri se, inati... pravi cirkus, pa će s vremenom iskrena osoba zaključiti - fuck this shit... ili odnos u startu može biti postavljen i građen tako da iskrenost ili nije važna, ili nije dobrodošla ili je obostrano uvijek izvor pičvajza, pa malo po malo odnos postane unfriendly za neiskrenost.

Tako da ne mogu ja biti ni sa kim potpuno iskrena - jer nije samo do mene, kao i u svemo što se tiče odnosa.
Mogu biti iskrena samo sa onim s kime se osjećam sigurno, tko se osjeća sigurno sa mnom i ako naš odnos može postići otvorenost i iskrenost, ako je tako koncipiran, tako građen i tako kultiviran.... I mogu biti iskrena prema tebi ako sam prema sebi... a to je već jedna druga tema... ili nije. To je ono elementarno psihičko zdravlje osobe...

Zato sam valjda i sama... još uvijek... jer neću pristajati na odnose sa cenzurom... Mora biti - good enough, iskreno, otvoreno, jednostavno... Nikad više ne želim biti kraj ljudi koji ne mogu podnijeti istinu. Bilo mi je dosta za cijeli život. Ne in-your-face, ružnu agresivnu istinu - to nije istina, to je nasilje... nego koji su preslabi za život i za odnos, koje previše toga uznemiruje i boli.

Iako... a tu je ona ljepota i tango ljudskih života - ma nitko ne može savladati svu istinu, odmah, tu i sad, to je nezravo očekivanje savršenstva. Nema te osobe koja nema svoje mane, slijepe mrlje, svoje slabosti... svi svih u određenoj mjeri moramo podnositi... i tu smo slabi... tu ljubavi pucaju...

Naravno, ako su te slijepe pjege ljubavi veće od kuće... onda se ljubavi raspadnu prije, ako su to neke točkice, onda bi netko možda mogao ostati vjeran u voljenju, a netko drugi, manje sposoban voljeti, manje uporan, manje svjestan, kapitulirat će ljubav pred tim mrljicama... i odnosa neće biti. Neovisno o tome hoće li se dogoditi pravi raspad veze ili će partneri samo zamuknuti i živjeti tupe živote jedan kraj drugoga...

Ako nekoga voliš, bit će trenutaka kad ćeš prešutjeti nešto. Prešutjeti nešto što u tom trenu može slomiti osobu, jer je umorna, zle volje, jer je već imala tako neki loš dan... jer je previše neodlučna i bolje donijeti odluku (kad znaš da će osoba biti okej s tom odlukom... da pomogneš... i poguraš - ako se mora...)... jer nije trenutak... ili jednostavno jer nije faza u životu kad se možete nositi sa nekom istinom i iskrenošću...

Nisu to one velike stvari (kupio sam Ferrari, imam ljubavnika ili dala sam otkaz i većinu dana sjedim u kafiću i pijem kavu...) - često su to one male, sitne stvari, detalji... ili neke možda i veće, ali relativno nebitne stvari... koje neće slomiti osobu i odnos - koji je puno više od te jedne slijepe mrlje... ili više njih.

Ljubav je toliko toga. Prije svega voljenje. Ne traženje dlake u jajetu, ne ispitivanje u Đorđićevoj... voljenje je pronalazak slabosti ovog drugog i štednja na mjestima gdje tog drugog boli.

Naravno, što smo cjelovitiji, što nas manje bole pizdarije (jer smo heroes), to je odnos mogućiji i bolji... nitko nema baš cijeli život da hoda po jajima oko osobe koja se ni sa čim ne može nositi. Ima ljudi koji su tako slomljeni iznutra da se s njima ne može baš graditi odnos jer im je duša sastavljena od rana, doslovce. Štogod kažeš, sfrču se jer misle da to ide njih, jer se boje, jer se ljute, jer ne znam više što... imam previše iskustava s time - ali sam barem naučila lekciju. Za istinu je potrebno dvoje jakih i samosvjesnih ljudi koji se ne slamaju otprilike nikad (osim kad nisu spavali danima, osim kad su u nekoj emergency situaciji, pa onda dođu doma npr. nakon zatočeništva u terorističkom napadu... i slome se... ili u trenu ekstremnih životnih stresova kad je normalno da se osoba potepe, zaplače i osjeti da su joj sve lađe potopile).

Trust me, probah graditi odnos s osobom koja ne može hendlat istinu, nikad više. To je dozlaboga naporno.

Osobe koje ne mogu sa životom - nisu za brak, nego se prvo moraju izliječiti nekako. Pa onda polako u vezu, ako ikad nadođu.

Mi ostali plešemo suptilan ples u kojem dajemo i uzimamo - u ravnoteži, otkrivamo i ne otkrivamo - u isto tako skladnoj i normalnoj ravnoteži... pazimo drugoga i puštamo da sam brine o svojim pizdarijama.

Lupimo na sav glas, pa nek se nosi - ali nekad i promislimo je li baš ta iskrenost najbolje što tog trena svima nama treba. Ili može čekati par dana. Ili može čekati bolje dane...

I jedno i drugo je dio odnosa. Mudrosti. Ljubavi.

Zato jako volim mističku filozofiju. U kojoj ne radi ono - ili je a ili je b. Nego - i a je i nije a i a jest b i b nije a i a nije a i a nije a :)

Kad s time mogneš živjeti, onda si zdrava osoba i imaš šanse živjeti život punim plućima ;)