Svuda pođi,kući dođi.

Dvije stvari sam primjetio,generalno ovdje.
Osim što su mnogi ovdje bogati sa primanjima,cca.1000 Eura,a nemate za poruku a kamoli za poziv a tek za putne troškove.
Onda puna usta dobrote,empatije prema ugroženim vrstama poput lemura u duginim bojima sa očima na dupetu.
A kada se dogodi kratki spoj između ljudi,onda se to kod takvih rješava sistemom u rasponu od nabijanja na kolac do lobotomije uživo.
Mnogi su znatiželjni pa im svaka druga rečenica započinje sa:A daj mi reci...
U međuvremenu ništa ne govore o sebi.
O slikama sam pisao,nema smisla da se ponavljam.
Ima tu zanimljivih osoba,sa njima je užitak razgovarati.
One ostale sam blokirao,nisam ja tu da odgovaram na pitanja kao da sam pred Haškim Sudom.
Od danas ćemo se manje družiti,počinje turistička sezona.
Tko me treba,naći će načina da dopre do mene.
lpm