BOCKANJE

previše je vode
ostalo u nasadima
proljeća,
razbježalo
se stado mladih janjaca,
polegla trava od težine
bluda,
govornici zaboravili
tekst usred predstave,
zaustavi Bože kišu što
pramcem broda vodi
u neželjenom pravcu,
okreni vrata živih,
nudeći
im pravu stranu,
vremena
ima sve manje,
svjetina
guši se u smradu vlastitie
nemoći,
teška je pjesma
ispisana na bedemima
ljubavi, tko će snositi osjećaj
krivice,
maslačci ne uspjevaju otvoriti
padobrane,
zumbuli trule u
blatu, a sunce zaboravilo darak
u kutku nedostižnom ruci čovjeka,
na stropu gledam crne mrlje,
neprospavanih noći
na obalama naraslih rijeka
sve je više,
ne čuje se kao nekad
ni lavež pasa,
gdje nestala je
mreža bogatog ulova,
bole oči, tuga zamijenila ugodu,
nebo još uvijek
nije donijelo konačnu
odluku....