Lijepljenje mentalne note na asocijaciju
A kad ne slušam. Nikad ne slušam... Mislim, slušam, al ne MARIM. I tak se vozim u tramvaju i NAPOKON mi padne na pamet nekaj kaj bi mogel pisat u logu, i mislim si, to je tak dobro da jednostavno NEMREM ZABORAVIT.
Neću, mislim si, nema potrebe to pospremat u dugotrajnu memoriju vezanjem uz neku radnju za koju sam *siguran* da ću radit. Zapaaaaamtit ću... Al ne... jooj...
U busu puno ljubičastog. Ne kužim samo zakaj frajer zakuri da u busu bude 40 stupnjeva (po Celzijevoj podjeli), tak da svi počnu spavat nutra, a oni koji ne počnu spavat, počnu mljet toliku količinu ljubičastluka da bi se i zagrebačke pekare posramile i da oni koji bi inače zaspali pod uvjetom da nisu u neposrednoj blizini prvih, nemaju drugog izbora do bit izloženi pogibelji čak i višestruko većoj od propuštanja stanice uslijed predugog spavanja.
I još je nekaj bilo... Ahhh..... vreme me sustiže. Nagriza me ljuti zub hudog vremena lagano... :))
11.05.2005. u 23:43 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar