BOCKANJE

škrinjica, mala
ali slatka,
ispunjena,
bolima i radostima,
poljupcima koji nikad
ne blijede
i suzama
slanim što uspomena
su na vrijeme prošlosti,
imam je,
čuvam ko zjenicu
oka,
na nju nikad ne
sijeda prašina, jer ona
živi,
diše, pjeva i plače,
podsjeća na trenutke
mladosti i zagrljaja,
ta mala ali velika djevojčica,
svilene kose,
umiruje
u snovima što dušu ranjavaju,
uzimam je k sebi,
dotičem usnama,
milujem obrazima,
stavljam na prozor u noći
mladog mjeseca
da napuni se
snagom i podijeli sa mnom,
ona je jezero površine zrcala,
zajedno brojimo noći i dane,
lakše bdijemo,
očekujući
povratak za pamćenje....