BOCKANJE

zameo ih vjetar,
susnježica
prokletstvo
tebe i mene,
padam na koljena,
krvari
rana što nedavno bijaše
uspomena
na ono slatko,
jako, opijajuće,
ostavila me volja,
tek neprestano
otvaram vrata,
nikoga nigdje,
vraćam se na dan vina,
imam te još uvijek
iako blijedi slika,
plačem bez suza,
još koliko,
hodat ću povezom preko očiju,
vidim tek kišom
natopljenu zemlju,
poljupci, dodiri,
prsti u mojoj kosi
sada su u nekom
drugom planu,
hoće li do blagdana
stići paketić,
barem jedan čokoladni s preljevom,
da guštam,
da te imam i mazim,
da u noći darivanja osjetim mir,
slušajući
one blage riječi
iz usta tvojih....