SPOTAKLO SE
nenamjerno ili možda ipak onako kakvo ne želim čuti, spotaklo se ono nešto naše i samo naše, moje, i možda tvoje...udarilo o stijenu pomutnje ali stijena ostade čvrsta, a moji koraci nesigurni, srce načeto. bol u sljepoočnicama,,,,gdje si da se mogu požaliti...nigdje, mogu misliti što god hoću ali to je prokletstvo ljubavi koje spriječilo se i nama i gotovo sam sigurna da tu je POČETAK I KRAJ...nije fraza ali i ovog puta moram ponoviti:"previše je ljepote bilo, da bi potrajalo...ispisat ću zasigurno još poneki stih kojemu u ostatku vremena usidriti će se prašina i zastara.....
02.12.2017. u 22:40 | Editirano: 04.12.2017. u 13:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara