BOCKANJE

prazan mjesec,
misli napredne,
prosinac je uvijek
meni nenaklonjen,
otuđena osjećam se
u vrtlogu svjetlećih
kuglica,
okićenog bora,
dok svjetina pleše i
uživa u magalomaniji
blagdanskog stola,
meni čežnja
zabranjuje
otvaranje pjenušca,
što ću silom činiti slavlje
dok u blizini gledam tek
vatricu
potpaljenu njegovim
vrućim dahom,
sada u vremenu
kićenosti i druženja,
sjedim
ukočena čekajući poziv
iz dalekog sjevera,
možda razveseli me netko
ili nešto
u moru jednolične
svakodnevnice,
ne želim više u kosi pepeo,
hoću igrati se
vilinom kosom,
zagrljena pjevati u Tihoj noći,
letjeti na
krilima mog princa....