BOCKANJE

te večeri---prve od dvije....ušao si u moje pore poput vitaminske kapsule i učinio čudo nad čudesima...znam ti ćeš opet onako skromno, neprimjetno, negirati i reći...ništa...bilo pa prošlo...vrijeme liječi rane...ali život me iz početka uči da nije baš uvijek tako...pogotovo ovog puta...s tobom u mislima i ovaj kasni sat dajem si neki novi zadatak, tjeraš me da širim pozitivu, dok za tebe sigurna sam stotinu posto da umiješ da izdržavaš, da si jak, da te više ništa neće i ne može...
moj heroj...čudo sa istoka...svjetlo iz daljine...brojim svakoga dana i čini mi se da sam uvijek na početku...ZAŠTO JE TAKO...budeš mi objasnio po povratku...