BOCKANJE

odjednom,
razbili se
moji snovi,
iskapila
čaša radosti kad moj
ego dostizao je brzinu, visinu,
prestali su mirisati jesenji
plodovi,
zima ranije no inače
ušla u moj stan,
brzinom
strijele rekao si idem, moram,
daleko je, nećeš čuti glasa,
skamenih se,
zašto baš uvijek
tako mora biti, utjehu tražim
u čokoladnim bombonama,
gustiram ih polako,
razmišljajući
o princu koji došao je k meni,
vratio ženstvenost izgubljenu
u surovosti glupih morala,
i kako to inače biva,
čekam
povratak, makar se on nikad i
ne ostvario,
drži me pomisao
od noći vina i slatkog,
znam
da udaljenost, prokleta je stvar,
sati do povratka dugi su poput
kraka stare hobotnice,
vjerujem
tvom imenu, grije me poljubac
neobičan i plah, ciktat ću onda
i ako daleki put bude pretvoren
u pitanje s druge strane"Mačkice
jesi mi živa"....