Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Stereotip zatvorenog, nezaintersiranog mušarca, prevaljenog preko kauča poput kakvog pokrivača uz stalni bijeg od razgovora, odgađanje i izbjegavanje poslova, razgovora, odluka... je potpuno shvatljiv.

Ono kad ne želiš zapravo vezu - dijeliti dobro, zlo, biti u vezi dušom i mozgom, stvarno uzeti pod svoje ženu kao ljudsko biće, pa da radite skupa, učite, istražujete i nalazite svoj osobni balans - ali želiš benefite poput seksa, ručka i kauča okruženog kakvim-takvim domom :D

I onda ovo što hoćeš uzmeš, a od ovog što ne bi i što ti je napor se skrivaš tako da, poput djeteta, izbjegavaš dokle god se da. I što više izbjegavaš, sve je ljuća ta žena, a muškarac bi samo da zadovolji taj divlji nagon prirode - koji možda i njemu samom smeta... Najbolji način da isključiš negativne emocije je da precvikaš kabel svih emocija. I to je to. Leži čoek kao tuljan na kauču i nema ga. Životari. Isprva o seksu, a kad to presahne, o punom trbuhu i gašenju osjećaja odbačenosti TV-om, pivom, cinizmom, nasiljem, depresijom, kako tko.

Oh, my, God!

U kostima mi je jasno... i smiješno... tako ljudski...

Opet ludi kamen. Sve bi, ali cijenu ničega ne bi platio :D

Ljudi...