Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Kad se javi mladi pastuh, u redovima osjetiš ono vjetrasto, prazno, djetinje samopouzdanje. Kao balon od helija, leti on, ali se isto tako brzo i ispuše, i sve ga može ubosti u ego tako da se čuje bum.

I meni bi jadnog mladog čovjeka bilo žao.

Kao - prošli su oni, znaju oni. A micek. A nemoj.

Nema preskakanja. Do zrelosti, samopouzdanja i nekih dobrih stvari u životu dolazi se procesom učenja. A nećeš se, majketi, na meni učiti. Učiš se lijepo sa svojom nezrelom vršnjakinjom. Pa se koljete egoima kao u kakvom ringu na život i smrt, pa se mučiš, pa nisi siguran, pa se otme kontroli nečija emocija - čak i ako je sve bazirano na elementarnijem tipu muško-ženskih odnosa.

Ja sam se natrpila odrastanja, što muškarčevih, kroz neprospavane noći, lupanja vratima, idiotske i neracionalne izljeve svega, frustracije i nesigurnosti, što dječjih.

Nemreš se ti javit za posao na seniorskoj poziciji kad si tek izašao s faksa. Jer ti, zapravo, nije do znanja, do matematike, ni do fizike & dimenzija, ma koliko se juniorima to činilo. Nego ti je do ljudsih odnosa. Do toga da ne znaš dok život ne kušaš. Postaneš senior kad kužiš koje pizdarije direktorske zanemariš, a koje odradiš. I direktor ti je zahvalan, jer i sam zna da ga šora nervoza i lupeta bezveze i očekuje da ga netko filtrira.

Postaneš senior kad na prvom sastanku vidiš hoće li tu biti posla ili voditeljica odjela samo radi svoj posao, a zna da nikad budgeta nije imala, da el hefe ima koncentraciju vinske mušice i samo će napraviti ppt da je bila, uzela ponudu, a bez interesa i znanja. Senior zna gdje vrijedi probati, gdje je izgubljena bitka, a opet ne zamjera, jer ova mala možda dobije neku priliku u suvisloj firmi, pa je tretira kao caricu, iako izgleda da po mozgu jaše... jer znaš kulisu života, ljudi... Senior si onda kad pokopčaš da se kolega razvodi, ali ne može reći jer će zaplakati, pa napraviš njegov posao, kao slučajno, i nikome ne kažeš.

E, tako i u ljubavnim odnosima možeš do zrele žene onda kad ćeš znati što što znači, koliko smo svi nesavršeni i koliko ti je ego totalna smetnja i kad te je život lijepo napao, a ti se obranio i putem lijepo oblikovao one stamene mišiće koji zapravo imaju smisla i koji nose cijelu priču. A ne letit okolo poput helijevog balona i tu mi se nacrtavati u kadru. Mali, možeš po šibice, i još trebaš biti zahvalan ako te netko stariji pošalje po šibice. Vjeruj mi. Sad ne kužiš, ali kužit ćeš s vremenom.

To što tebe šoraju hormoni, to ti samo znači da trebaš imati djecu, da naučiš što je nespavanje, što je strpljenje, što je strah, što je odgovornost za druga ljudska bića...

Tako da nemojte gubiti vrijeme na aplikaciju za poziciju za koju niste kvalificirani. Gđa Robinson je fiktivni lik :)