Ako poželim igru
Bude nekih super dana, glazbe, umjetnosti, susreta koji te razgale. Koji vrate igru u krvožilni sustsav. Smijeh. Poželim nekad onu ludost studentskih dana. One nemoguće simpatije, duge noćne razgovore... treptave dodire...
Samo, sada znam da je to igra. Opasna igra. Svaka je igra opasna ako se netko ne zna vladati. Ima igara u kojima se testiraju prijateljstva. Ima igara koje ljudima postanu opsesija. Ima igrača koji ruše ploču i figure, ako nije kako su zamisliili, i psujući odllaze duboko u noć...
Igra, zapravo, najbolja je sa provjerenim partnerima, sa onima koje volimo, u okrilju društva koje se poznaje.
Tako i igra strasti, igra umjetnosti, igra radosti.
Ima li, zapravo, jedna ljubavna veza izgleda da preživi ako nema igre? Mislim da nema.
Jer čovjek je sapiens, faber, ali i ludens.
Bez igre postane preteško, glupo i neispunjeno. Bez igre ovaj svijet nije ono što treba biti...
Poželim se nekad te igre i partnera koji zna gubiti i dobivati, nasmijati se, ufurati u ulogu, biti dijete i biti tajni agent i biti. Samo biti.
09.11.2017. u 0:20 | Editirano: 09.11.2017. u 0:26 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara