Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Kažu da je zaljubljivanje moguće samo nestabilnoj osobi. I razumijem ja to.
Kako je moguće da pri zdravoj pameti zabriješ da je taj neki drugi tako sjajan, da je vaš odnos tako briljantan - a ne znaš čovjeka! Niti nakon mjesec dana, a osobito nakon prvog, drugog petog susreta.

Tikvan, kao ja, kao ti, kao svi. Jedino je pitanje je li tikvanstvo dotičnog u skladu sa mojim tikvanskim vrijednostima, to je sve.
Ali, to treba ispitati.

Tako da se nemam nikakvu namjeru zaljubiti, više nisam sposobna za to, jer moje lasersko oko vidi ispod hormonalnog ludila. I onda lijepo ugasi histeriju. Kunem se. Imam gumb i kažem si - gasi vatru. Gasi light show, parada je gotova... i to odmah, prije nego što sam se razočarala jer sam se očarala prije toga :D

Ali imam namjeru zavoljeti nekoga kao sebe, predati se nekome, prihvatiti nekoga svim srcem, voljeti kako se voli. To da. Samo to ne ide čarobnim štapićem hormonalnog ludila. To ide upoznavanjem. Pa, ono, vidim, jbt!, koja je faca taj čovjek, pa stanem i divim se njegovom junaštvu, hrabrosti, savjesnosti. I ono, gledam čovjeka i zavolim ga i kažem - ti si fakat divno ljudsko biće. Ako ti mene hoćeš, ja tebe hoću, a ako ne, i dalje te volim jer si divno ljudsko biće.

The End