Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Moj nick je plod slučajnosti. Jer eto. Sjetila sam se te pjesme.

Međutim, većina interakcija ovdje se referira na te heroje iz mog nicka.
Kao:
Nema ti više heroja...

Ta poruka je došla od raznih ljudi, sa različitim nivoima pismenosti i pristojnosti, ali uvijek jedna ista.

Nema heroja.

Okej. Zašto mi to imate potrebu reći?

Well, ljudi uvijek, ali uvijek govore o sebi. Nema heroja znači - ja sam papak.

Što je totalno okej. Slobodna volja je esencija ljudskosti i bivanja čovjekom. Nećeš bit heroj, nećeš stati junački pred život, bit ćeš papak - fine. Kad bih ja nabrojala što ja sve neću i u čemu sve biram bitke, bio bi to lijep popis.

Ali, javljati se ljudima da njima kažem da nema ovoga ili onoga - jer ja to nisam?! Čemu to? Čemu ići tamo gdje nisi? Eeee... jer većina ljudi živi na ludom kamenu - onoj klackalici i stagniranju u mjestu u kojem želim, ali mi se ne da, ali bih ipak morao, ali hej, možda ne mogu, ma idem, ma gdje idem, ne mogu biti papak, idem biti bolji u životu, ali ne stignem jer moram ležati pred TV-om... i tako prođe život.

Meni se svaki papak iz galaksije našao pozvan obratiti sa porukom - nema heroja. Jer je to njihova unutarnja nepomirena bitka...

Kužite.

Iz moje perspektive, kad me već slučajnost odabira nicka suočila sa ovim svime, heroja ima.

Ja sam heroj. Jer ne cvilim, jer živim što najbolje mogu u zadanim uvjetima - i nitko mi nije kriv. Moji prijatelji su superheroji, ne samo heroji. Ljudi koji kažu - napravit ću - i naprave. To je, recimo, vrlo rijetka sorta superherojstva.

Neki članovi moje obitelji koji živu silu nisu doživljavali ni kada je pritisak društva bio kudikakamo jači nego danas. Badass do badassa. Heroj do heroja.

Ima heroja. To što vi ne želite biti jedan, ali i ne želite ne biti, jer je to brate mili teže nego uvaliti dupe u kauč, odnosno od prihvaćanja sebe kao papka, stvarno nije moj problem. Ali je dobra tema. Meni je sve dobra tema i građa za pisanje, pa stoga hvala...

Naučila sam nešto o ljudima sasvim random odabirom naslova. Što je prilično cool...

A to je da je ludi kamen najomiljenije mjesto za život. Nisi papak jer nešto nećeš ili ne možeš. Papak si jer ne možeš prihvatiti cijenu svojih izbora. Pa onda pokušavaš uvjeriti druge da je papčinstvo mjera svemira... A to je papačizam na kvadrat...