Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Svi smo. Svi trebaju da nas vide, prihvate, vole, da zapaze ono posebno, da se brinu za nas, da im oči zatrepere kad mogu ispuniti želju naše duše.... koju su prvo morali željeti prepoznati i možda vidjeti i bolje od nas.

Ali, ne ide to tako. Kao gladni vukovi. Pitaj me o meni, pitaj, pitaj :D

Tako nekako bivaju poruke. Nema plesa ako samo grabiš naprijed i guraš ovog drugog da samo hoda kako bi ti negdje stigao :D Barem sam ja naučila svoju lekciju. Odnos i život i ples su malo ti, malo ja, ja naprijed, ti nazad, ti naprijed, ja natrag, lijevo ti, desno ja, okret ti, pa ja pa skupa... Onda je lijepo, onda ima smisla.

Uopće ne odgovaram, ili odgovorim da prenesem feeling - ne više zbog mene, da hoću biti mentor ljudskih odnosa, to bih radila, ali ne sam nekim koga upoznajem za partnera... - nego zbog čovjeka. Možda da u ogledalu vidi zašto "žene ne odgovaraju". Pa jer nemaju na što. Na tvoje misli o tebi i na tvoju ideju da se pita - o tebi pitanja o tebi tebi tebi?

Ne znam jesam li ovdje doživjela ijednu konverzaciju koja nije bila ja - ja - ja :))))

Šašavo ovo mjesto... šašavi neki ljudi :) Stvarno bi trebalo otvoriti kakvu školu međusobnih odnosa... I ne mislim to kao uvredu. Nije sramota ne znati...Odakle bi...