Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Besmisleno je juriti u nekom smjeru, jer taj trenutak i smjer ne postoje. Ne onako kako ga vizionirate. Ne postoji "bolja budućnost", pa to su vam prodali političari. Postoji sada. I totalno mi je žao što sada ne ispunjava vaše "odmah" potrebe, ali tako je. I neće doći sutra. Svejedno vam je ako se vežete za mene, njega, nju, nekako.

Svejedno je hoćete li u onom trenutku biti zaljubljeni.

Jer ako niste sada, i onda će vam smetati i onda će se imaginarni trenutak činiti kao duhovna panaceja.

Tu i sada je tu i sada, i svako nasilovanje na trenutak koji jest nekim usmjeravanjem u iluzornu ideju što bi moglo biti ubija u istom potezu i budućnost i sadašnjost...

Jer ako znaš napraviti čarobno sada, onda ćeš znati i sutra. Zaiigrati, zapaliti, nasmijati, prepoznati fenomenalnost ovog iskustva.

Jednom ćeš biti u vezi. Ali, taj jednom će imati neku drugu fazu i treću i neku neizvjesnu budućnost... koja ne postoji, kao što ne postoji niti ova budućnost zbog koje me ispituješ kao gestapo u kojem sam kvartu, koliko djece imam, u kojim smjenama radim.

Tu & sada - nemam djece; samo tebe, ako znaš pričati... i kada sam kraj tebe, onda smo skupa, koga briga u kojem kvartu...

Ne postoji ništa osim tu i sada. Nauči ga raditi lijepim. Sebi i drugima.