Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Vjerovatno ono drugo :D
Super je prijeći neki životni put i biti u fazi da zapravo možeš prihvatiti sve ishode
Ipak, svi žudimo za ljubavlju, dodirom, pa i prihvaćenošću, društvom.
I ja.
Samo, ne mogu ispod neke energetske ljuske.
Ne mogu se bremzati u razmišljanju baš toliko.
Ne mogu se praviti baš totalno, ali totalno blesava.
I moram imati osjećaj da muškarca neću slomiti, ono na komade.

Pa zato gradim barijere. Kao u igricama. JBG, ako ne prođeš prvi level gdje se malo teasamo, kaj imaš raditi tamo gdje lavovi i zvjeri i zombiji napadaju na najjače? Nemoj :D

Ali, izgleda da Iskrica stvarno nije mjesto za mene... Polako već razmišljam da gasim profil, jer sve što radim, brišem, bannam, komentiram užasnuta.