NABREKLE VISORAVNI

jedna, jedina
izlazi
na usta i klizi polako
niz nabrekle
visoravni
putenih međa,
zaustavljaš je,
toplinom uzdaha,
opijen žesticom
okusa leda,
vrata škripe,
lupkaju stakla,
južina
preselila se
u naša gola
skrovišta,
meni odgovara
atmosfera,
jednim potezom,
samo kratko,
najkraće što znaš,
dovoljno za
vrisak,
navala ludila
divljeg voća,
klecaju koljena,
zgrčeni svaki mišić,
govoriš mi šapatom
tigra,
to mi je omiljeni fetiš
u vrijeme kad
čovjek prestaje
živjeti životom,
želim još šok terapije
i masaže
nauljenim
izdancima,
neka otvore se
sve pore,
ja sam sada glavica
crvenog maka,
pišti mašina,
cijedi se
nešto nalik žlici mednog
bagrema,
nastavi samo,
željna sam,
pruži mi veslo,
krećem dalje u
pustolovinu
niz divlju rijeku
amazonskih
prašuma,
za promjenu želim
zaboraviti
glatkoću
i gipkost međunožja.....

02.06.2017. u 12:28   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar