put i povratak

 
ispravnost uskracenosti je jasna vec dugo, ne moze se lagati:
nemresh trazit da ti ljubav ispuni prazninu. ljubav je punina koju mozes davat, onda kad si pun. inace je to uglavnom neka vrst bijega: tocnije, ne moze se traziti utjeha u tome da te netko 'voli' i pri tome to koristiti kao mogucnost da se izbjegava suociti sa stvarima koje tebe samog muche...
Tek kad imas mir, mozes davat mir. Mir dobijesh tako da se suocavas sa stvarima u svom zivotu i da znas da svoje probleme mozes, a bogme i moras rijesavati i sam. Lakse je kad imas osjecaj da je tu jos netko, no krivo je to postavljati kao uvjet, je li? Bitce, tako nekako...
hm, nekako napol?
:)
da, lakse je kad mislis da imas oslonac, ali mozda je uskracenost nuzna kako bi ikad smogao snage i odlucnosti rijesiti probleme (sjecam se, tek kad bih se osjetio dovoljno siguran sam u svojem okruzenju, na faksu, ili skoli, ili kako vec, tek tada sam imao dovoljno mira prepustiti se posve iskreno kakvom ljubavnistvu, da... a inace je valjda nuzno da ti se uskrati oslonac, da vidis da zapravo mozes puno toga i sam, je li? heh. no hauevr, grlim.)
 

pusa