BOCKANJE

hodaj samo, trći, skači....brini se...luduj, preispituj, bori se za pravdu i nepravdu...kucaj na vrata institucija...plaćaj odvjetnike, piši žalbe i molbe...ali vjetrenjače su to...zar ne misliš da trud je uzaludan...nema više pomoći ni od majke, oca, sestre ni brata...kamo li onih koji rade pod prisegom Heraklita ili nekog drugog...jednostavno i mučno...nema...ništa, ne postoji izlaz, ključ rješenja...kaljuža je to obična...možda svijet bi trebao prosuti pepeo i klonirati pojedine ljude...kažem ljude...a gdje su ti ljudi...gdje je čovjek...izgubljeno je dostojanstvo i ma kako se trsio, uzalud...sve je uzalud...radije sjedni na terasu u hladovini zelenila, ispijaj kavicu ako si te sreće da je imaš s čime kupiti, slušaj gitaru, opusti se...možda produži se tvoj vijek bar za koju uru...