BOCKANJE

milostivo,
sramno,
poput
mačka oko
vruće kaše,
muvam se
oko njega,
htjedoh mu
zatražiti oprost
iako ni ne znam
zašto,
pa uzimam
iz ormara
mirisnu
vrećicu
lavande
i stavljam je u džep
njegova odijela,
hoću se nekako

iskupiti,
a on jednostavno
nesiguran u sebe,
znam ja to,
zna i on,
ali popušta
u trenucima
slabosti,
čaša tada postaje
rješenje
svih briga,
a ja,
ovaj put
omekšana,
jutarnjom
molitvom,
približavam se
na blizinu
dostojnu
njegovih nogu,
ljubim prste,
mudro
ispipkavam
njegov
trenutaćni
status,
mogla bih,
možda potapšati
njegova
umorna ramena
tamo miljama daleko,
nasloniti glavu
na onaj čvrsti
maljavi torzo,
izustiti napokon
u stanju
miline
one dvije
čarobne riječi
koje šalju
dobre signale,
a za njega,
stranca
u tuđoj kući
podpiruju
vatricu
ugodne
večeri.....