Hipopotomonstroseskvipedaliofobija...


...je strah od dugačkih riječi.

Nije li to malo, onak, ironično. :) Kak ćeš stručno reći nekom da ima tu fobiju bez da ga preplašiš. :D

06.05.2005. u 2:18   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Siguran sam da bi npr Roberto Benigni znao objasniti na opće zadovoljstvo i veselje.
Nego, onaj log o neobičnom danu: doooobar!
Meni se događa da na kraju dana (relativna stvar kada radim noćne smjene :) ili sljeda događaja na radiju u autu bude pjesma koja, onak, paše uz sve, kao da mi opisuje što se dogodilo ili kako se osjećam zbog toga.

Autor: I_ja_sam_sissat   |   06.05.2005. u 2:25   |   opcije


Hmda, ispada da su neke stvari toliko slučajne da se u pitanje dovodi sama slučajnost. Al mi smo bića koja si vole imat razlog za sve što se događa. I sad, definirajmo slučajnost kao više istovremenih događaja koji u stvarnosti ne dijele istu nit, niti su im niti (u stvarnosti) povezane. Tada nit-poveznica koja dovodi u pitanje i/ili negira danu slučajnost postoji samo u umu. Ali onda se mora definirati i što je stvarnost? Ako uzmemo u obzir pretpostavku da je 'stvarnost u očima promatrača', odnosno u umu, onda slučajnost po toj definiciji niti ne postoji. hmmmmda... hm hm... idem prespavat ovo... tj. "idem odmorit" :) (ovo se računa kao br. 4, bez obzira što sam ja rekao - nepisano pravilo :))

Autor: Jitterbug   |   06.05.2005. u 2:52   |   opcije


:)super (počela sam koristit pojam "super" sa sasvim ozbiljnim tonom. to me brine malo:) )

Autor: kolajah   |   07.05.2005. u 14:33   |   opcije


Dodaj komentar