Golost.
Stao sam ispred, nemir, tjeskoba, strah. Kao i tako cesto do sada. Bijele umjetne vitice suceve perike njihale bi se na vjetru. Zeleni listici proljeca jos mokri od kise, dobar dan za umiranje. Bili su tu i ljudi, ali ih nisam primjecivao. Kao uostalom niti onog koji je o svemu odlucivao. (Bez sesira, svilena marama, omca, a konj nestrpljiv.)
Pogledao bih u nebo, i promatrajuci oblake zapitao se, kisa ili sunce?
05.05.2005. u 11:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar