Laprdanja starog prdonje.

Sprašila me kiša u neki čudan, kvartovski bife.
Lutao sam mjesecima po gradovima istočne obale, ali sezona je bila loša
i bio sam švorc.

Minutu nakon što sam ušao, došla je mlada, zgodna konobarica, vjerovatno
studentica koja se financirala konobareći, i upitala što želim.

Babe, prilično sam švorc i ne bih ni ušao da nije ovog pljuska, ali možda mogu dobit
kavu i jaja sa šunkom u zamjenu za malo svirke.

Nasmješila se, rekla da mora pitati šefa i otišla.

Iza šanka je izašao rumeni debeljko kojem je očito bilo vruče i pogledao prema meni.

Kimnuo je glavom i rekao: "Svirka za klopu? Može."

Nasmijao sam se i izvadio gitaru iz kofera, rutinski se naštimao i opalio po country
standardima.

Prostor je bio napola ispunjen, a ja sam šetao između stolova. Ubrzo su svi počeli
pljeskati u ritmu glazbe.

Mali, neplanirani tulumi su mi specijalnost.
Ubrzo je krenula interakcija, kao da se čitav život znamo. Dobacivali su mi, a
ja sam spretno odgovarao glazbom i drskim prostaklukom.

Gazdi se svidjelo i natrpao mi je tanjur do vrha. Dok sam jeo, dvije polovnjače,
zapravo dame u najboljim godinama, su sjele za moj stol, nasmijane i razdragane.

Odličan si, rekoše.
Hvala, nasmijao sam se trpajuči novi zalogaj u usta.

Imamo tulum u petak i ako želiš dobrodošao si.

U petak, može, ali moramo se dogovoriti za honorar.

To nije problem, bit ćeš zadovoljan, pogledale su se i prasnule u smjeh.