BOCKANJE

uzalud mi truda,
uzalud nastojanja,
htjedoh postati
tvoja dama,
ali ti prekidaš
baš
svaki moj san,
ne dopuštaš
iluziju da pretvori se
u stvarnost,
uzmičeš
sve dalje,
grebući prstima,
ostavljajući ožiljak
na već učinjenom,
povlačiš se
poput vojnika
u ofanzivnom
djelovanju,
vrištim nad
sjenom tvojih
udova,
pozivam dugu
da osvjetli
put natrag,
ne pomaže
ni vedra noć,
ni stope
srne u snijegu,
razbijaš mi
svaku nadu u nastavak
započetog,
a ja kukavica,
navikla
na naivu, obuvam
cipele bez potpetica,
pogoršavam stvar,
ne želim se
pomiriti,
ni pomišljati na
rastanak,
brišem crveni lak
s popucalih
noktiju,
prisiljena zaogrnuti
veo crnih šljokica,
uzmak od tebe,
meni je
zapisan poput
osmrtnice
bez
mogućnosti
povratka....