BOCKANJE

rjetkih večeri,
još rjeđih
noći,
pojaviš se,
poput namrgođenog
gosta,
bez trunke
osjećaja,
blijedog lica,
a znaš da šutnju
mrzim više
od svega,
gledam te
poput divljeg voća,
i mjeseca žednog,
ne želiš znati,
ulaziš
loših namjera,
strah od neuspjeha
koči vilicu,
a pogled praznih
školjki,
zabrinjava
moje gostoprimstvo,
zaljuljaše se
vlati kućnog cvijeća,
ne slušam
balade ruskih nota,
moj je odabir satkan
od vilinskih
kosa,
moje usne
škripe,
možda bolje je
za odgodu,
želim te imati
za svog
muškarca,
iskrenih namjera,
čvrstih stavova,
prošlo je
odavno
vrijeme primanja
nepoželjnih
gostiju
što oduzimaše mi
i zadnji tračak
nade,
bacaše u jamu
bez šansi
za izlazak
na svjetlo
slijedećeg
jutra....