BOCKANJE

Fališ mi jutrima kad sjedim u tišini i pušim prvu cigaretu, fali mi jutrima gledati u jutranje nebo, udahnuti uboko i pomisliti kako je život lijep. Eh, to mi fali! Znaš li kako je nebo prelijepo u našem gradu? Pamtiš li ono sunce po kamenim ulicama i našoj koži? Pamtiš li svijetloplavo nebo nad modrim morem i tamnozelenoj travi?Pamtiš li ulice kojima smo koračali držeći se za ruke? Pamtiš li život koji smo imali i koji smo planirali? Vjerojatno ne. Ne pamtiš ti ništa jer da pamtiš boljelo bi te… Boljelo bi te čak možda jednako kao što boli mene.