BOCKANJE

u jeku slavlja,
stvori se,
dar,
meni namjenjen,
mirišem
mandarine,
osjećam slast
jabuka
i božićnih
kolača,
doniješe mi
moj Djedica,
pokuca na vrata
odaja,
a vani na tisuće
perli,
svjetlucaju želje,
ja imam
tek jednu,
postajem žena
poistovjetna
s
Marijom,
a moj Josip
iznenadiše me,
duboko urezavši
potkovu
sreće
u onu stranu
koja voli,
koja
udara taktom
jele,
večeras pjevana je
Tiha noć,
nema vatrometa,
a tijelo gori,
što to bi,
nije greška,
vraćeno je
moje milostivo,
ispunjena
škrinjica
do posljednje niti,
vrućica
obuzima
oboje nas,
gledamo se
jednakim
znakovljem,
ovo nije
ništa staro,
dosadno,
isfurano,
prostor postaje
tijesan,
znam da samo
jednom
u životnoj
verziji
događa se rođenje,
ljubav,
druženje neobično,
što to bi,
čokolada
s okusom jagoda
ostaje načeta,
u mojim ustima
prelio se
gejzir
nečeg
nalik
erotskoj
skici,
božanstvenog
slikara....