BOCKANJE

Ma brate mili što je to toliko važno: ime.prezime, status, osjećaji, veza, novac, vjera...kad za biti važan treba jedna riječ samo ispisana na usnama, u obrazu, na dlanu.....život je tako opak da nas sve svrstava samo u vreću s ceduljicama, poškopljenu znojem, krvlju umjesto izlučinom sirovih strasti...znam netko se s tim ne slaže...a licemjerje je to....za mene je najvažnije da s ovih mojih pedesetak i kusur ostvarim neko moje malo zadovoljstvo koje mi je uskraćivano zbog jebenog posla, zbog djece (svetinje) i možda...kažem možda muža koji nikako da uspije naći sna i krenuti meni u unutašnjost otvorenih vrata raja....