BOCKANJE

imam te,
kao da nemam,
gledam te,
ne vidim
ništa
tek pokoju
zvijezdu usljed
oblačnog
neba,
jesen
je
znam,
privid
u to doba
sasvim normalan,
želim te sada,
hoću ti milovati
površinu
lica,
a ti izmigoljio
negdje u šumi
pod šušnjem
vlažnog hrasta,
čekam trenutak,
gledam
srnu i plašljivog
zeca,
valjda isto nam je
stanje
nutrina pati,
stvarnost
neumitna,
bože,
pruži mi ruku,
makni privid
sa obzora mojih
htijenja,
želim stvarnost
sljubljivanja
sa čovjekom,
misli usmjerene na biće
kojim kola krv,
koje pokretima
daje mi znak,
da sreća
je još uvijek
u nama,
ja ne vjerujem,
skeptičnost mi
loša strana,
blijedih očiju,
padam na daljine
u čijem carstvu
samo divlje rijeke,
virovi što uzimaju
ono drago,
kako da se smirim,
gdje ubrati buket
mojih mirisa,
samo poljubac
i prošla bi apatičnost
koju nitko ne voli,
zar da čekam tri,
tri mjeseca
i dolazak
zime.....


Link