Tin... mjesto za njega
Mislim da nigdje nisam napomenuo, na prostorima ovim nebitnim i apsurdnim,
da mi je Tin Ujevic ucitelj Duha moga i pjesnik kojeg razumijem. Znam sto se provlaci kroz njega.
Da sam roden ranije u njegovo doba, a i kao zena, volio bih da mi je on moj par...
Jedna od meni najblizih njegovih je i ova...
Zapis na pragu
Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi život, ja sam samo disao.
Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.
Ja puštam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.
Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja. Ja sam od sebe i manji i veći.
O, ja. Moj drugi i moj treći.
Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.
.
16.09.2016. u 13:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara