Invert of the Triangle

Bila je to sasvim obicna djevojka u svoj toj svojoj nuznoj neobicnosti.

A ja... ja sam u meduvremenu bio svugdje s njom (izuzevsi samo sto nisam bio u njoj, no...)

Dugo me nije bilo na ovim prostorima i znam, vrlo dobro znam da su se neke (mozda i neki) meni cijenjene
druzice sa ove nesretne iskre pitale - da se Lord nije zaljubio? Kajgod? Lord da se zaljubi?

Moje izbivanje je ipak analogno, ekvalno suprotno, a kontradiktorno - diferencijalno gore navedenoj pretpostavci.
Pa iz te jednostavnosti proizlaze sljedeci zakljucci...

Nista nije kako se cini i...
Uvijek moze biti onako kako se ne cini...

U svakom slucaju, puno rijeci izgovorenih, pisanih i razna premetanja tih trideset slova,
ne bi li se kroz njih doslo da odredenih zakljucaka. Da bi vrijedilo upoznati se.

Nista njoj ne nedostaje... ima cak u mjeri i sa mjerom.
Interesantan oblik njene frizure... koju jos oblikuje u smijesnost, ali meni simpaticnost.
Njen pogled u kojem vidim da gleda. Ali svi gledamo, no dal i vidimo.
Pa da budem tocniji, njen pogled u kojem slutim da vidi. Shvacam da primjecuje duboko; ima tu pozeljnu osobinu.
Da, pozeljna mi je, jer nemam sto skrivati, pa dopustam da gleda i neka vidi... evo, ja sam tu i takav sam...
I ruzan i lijep i jednostavan i slozen...

A mogao sam i glumatati, biti nesto vise od Lorda. Bi li na glumu nasjela? Ne bi! Znao sam to!
I zato sam zaigrao na vrlo riskantnu kartu, a to je... bit cu "ja".
Bez uljepsavanja, dotjerivanja... a sa svim svojim manama koje inace mogu sakrit; ali ne i njoj.

I to cekam. To je ono sto je vazno! Kad shvatim da ne postoji nacin da se sakrijem. Da sam otkriven. Pa sad se snalazi Lorde.

Improviziraj, vrludaj, zaobilazi, ukljuci IQ.. a i taj curi...barem s njom. Barem privremeno, znam.

Pa njen nos, onako...kao da malo...
A te usne njene, koje su izazivale moje usne... u to gravitaciono polje njenih apsorbirajucih blizina.
I koje se razvuku u osmijeh...O Boze...

A kroz njih struji glas njen ugodan i mlad... a ja sam pun pitanja, a na koja odgovore ne nalazim. Cekam.
Zatecen, stao u prostoru, ucim, cekam, idem i ne idem. Zapeo u vremenu. Naprijed, pa nazad... pa opet...i tako...

Pa eto, dok nadjem odgovore, dovrsiti cu i ovaj napis, a dotle ce ove tri tocke na kraju, ostati zamrznute u vremenu.

Mozda i ostanu... i takve ce vrijedit... vrijedit ce puno...

Do kraja vremena...