U iščekivanju kraja
Nemam problema sa onim sto je neminovno.
A to je da se kraj blizi.
Dal za godinu, deset ili trideset.
Meni je svejedno, no ipak, ajd nek ne bude bas tak skoro.
Ima jedna:
Dok smo mi, nema smrti
Dok dodje smrt, nema nas
I ovo sto pisem je inspirirano strahom jedne osobe.
Strahom da ce doci kraj.
Tesko je taj strah anulirati u takvih osoba
Potrebni su dugi razgovori... i blagi, a sa mjerom i grublji.
Prihvatiti stanje i sva nadolazeca stanja.
Ali za to je potrebna pomirba sa svim sto nas okruzuje.
Ne mogu se obratiti onima koji ne vjeruju u visu Svijest
I zakon savrsene zive matematike
Koja je tu postavljena kirurskom preciznoscu
Da odrzava odnose izmedu materije i energije
Ali oni koji znaju ili barem vjeruju u visu Svijest
Cemu strah... dusa, odnosno ono sto te cini tobom nije smrtna
Ma nije, ne moze biti... neunistiva je iz jednog jedinog razloga
A taj razlog necu spomenuti.
Materija nuzno stremi dezintegraciji
I to je fizikalni zakon
Dakle, jebes materiju i tijelo
Sa tijelom sada uzivamo u dobroj sevi
No, i ta seva - dal ce na naplatu doci?
Ma, zrtve smo tih poriva... mozda je to odgovor i opravdanje
Znaci Duh ostaje, a Duh je Zivot...
Nema smrti i smrt je jedna najobicnija...... iluzija!
.
24.08.2016. u 13:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara