True story

Svakom riječi koju izgovaraš oblikuješ svijet u kojem živiš, svijet koji živi u tebi. Svakom riječi porađaš bića dobra ili zla, ovisno o tome kakve su ti riječi, jer one nastavljaju svoj neovisni život. Jednom izvedene na put, one će same odabrati smjer kojim će krenuti, hitrinu kojom će se umnažati ili, rjeđe, sahnuti. I život će ti sve više nalikovati na oazu ili ponor, a nećeš znati zašto. Nećeš znati da su i stabla i mora, kamenjar i vjetar na koje ćeš putem nailaziti tvoja djeca. Dogodit će ti se da ćeš se, dok budeš išao samotan, osjećati kao da se nalaziš u vedru i prisnu društvu, ali isto će ti se tako moći dogoditi da se posred ljudi koje opravdano možeš nazvati svojima zatekneš mučno usamljen.
S. Lice

slažem se s Licem...
riječi zaista umiju poživjeti svoj vlastiti život, znaju postati ubojice, jednako kao i opojni ljubavnici

zato je dobro njegovati misli :))