Invert of the Triangle

Moja radnja je još malo i pri kraju i što sam učinio učinio sam. Tko će suditi!? Samo ja.
Ja sam sudac, vrlo nemilosrdan i to je ono što me plaši, čovječe. Misliti da je lako igrati
lovice sa sobom samim velika je zabluda, a tek skrivača? Skrivamo se, dakle. Lovimo i
lovljeni smo. Ili samo mislimo da smo lovljeni. Sve je u nama i nema uzroka izvan nas.
Nema ljudi izvan nas, mi ih stvaramo. Nema ljubavi izvan nas, mi ju stvaramo. Postoji li
žena vani, postoji i muškarac vani. Ali ja sam doista središte svog mog svjetskog
životnog zbivanja. Egoizam? Ne mislim tako! Mislim realizam! Ja sam centar, i nitko
nije više u centru od mene u mom životu. Zato i ja ne mogu biti nikako i ne smijem biti
nikako u centru ičijeg života. Sto ljudi, sto centara zbivanja, sto života, sto boja, sto
najrazličitijih percepcija. Koliko ima galaksija i koliki je prah sadržan u njima? Previše
tih brojeva raspoređenih (po slučajnosti) u prostorno vremenskom kontinuumu da bi
netko izustio tu veliku nevjerničku riječ, a to je ta riječ – Slučajnost.
Dakle, ja sam slučajnost!? Slučajno sam se dogodio? I kud baš ja? Egoizam? Opet?
Slučajno opet. Slučajno otet! Otet od mnogovrsnih slučajnosti, slučajno točno tako
rasipanog praha života u ničemu.
Ja se nisam rodio namjerno! Nisam ni imao takvu namjeru. Ideju nisam o tome dobio.
A moj otac i moja majka? Jesi li me namjeravali ili sam im se dogodio kao sveprisutna
slučajnost? Namjeravali su možda stvoriti dijete, ali ne mene; sigurno ne MENE.
Ja nisam dijete, nikad nisam bio mladić, teško da sam odrastao kako čovjek mora
odrastati. Neću ni umrijeti tek kao starac. Neću sigurno!
Ja sam uvijek bio i ostajem jedinstveni broj. Takvog broja nema ni u jednom kutku
svemira. Ako pronađete takav isti broj, molim vas javite mi. Tada ću pristati na
slućajnost.
Ja sam Bog. Nisam mislio bog, nego upravo Bog. Bog, to sam ja. Ako se to kome i ne
sviđa ili ako mi sada tko ne vjeruje, onda je to samo zato što nemam spoznaju o svome
Božanstvu, pa bi Vam tako mogao to i potvrditi čudesnim znacima.
Da, netko mi je sakrio spoznaju, a bez spoznaje o svome Božanstvu ja ne mogu djelovati
kao Bog, iako to u prirodnosti Jesam. Kako je to nesretna spoznaja kad spoznaš da si Bog
kojemu je sakrivena spoznaja da je Bog. Pa tko je sakrio spoznaju samome Bogu. Tko
može Bogu sakriti spoznaju? Nitko! Samo Bog može sam sebi biti uzrok i posljedica
uzroka. Dakle, ja sam si sakrio spoznaju da sam Bog. A gdje li? Ne sjećam se toga, dosta
i zaboravljam u posljednje vrijeme. I tako sam ja Bog koji je sam sebe zatvorio. I to ne
bilo gdje zatvorio. U krug! A najgore je biti zatvoren u Krug. A Bog koji je zatvoren, i to
u krug i ne može baš nešto djelovati, zar ne? Otkud će početi On? Koja je povlaštena
točka djelovanja? Eto, sad i nisam više baš i neki Bog! Možda sam sad samo bog!
Sad mi treba neki novi Bog koji je vani, izvan mog samozačaranog kruga da me izbavi.
U pomoć, ja nisam Bog! Pomozite, postao sam tijelo. Preopipljiv sam ovakav sada.
Invertnost doživljavanja kruga.