put i povratak

e bilo to zgodno. i poceo sam dobivat onaj tradicionalno biciklisticki look tamnih i svijetlih dijelova tijela. hmda. a opet, u svoj idili piknika i (veganskog) rostiljanja zacinjenim travama i ne samo vlascem i kiselicom koje su upravo za brat,i tako vec kako ide lezerno druzenje i sve, htjedo rec da ak imas neke tegobe koje te muce, neke tjeskobe, onda nikak nemres bas full onak bit na miru i miran. stalno nest grepka i kopka. hm. a onda kad si razmislim, to je valjda zapravo vise pitanje izbora, al katkad su opravdanja za objasnit si kako trebas bit pod stresom full jaka. (pocev od recimo zdravstvenih, kao valda najzlocestijih). no...
zapravo, ja sam sada umoran i ne da mi se pisat log.
 

u bijelo, janice, vodi me u bijelo. ave victrix Eva, kurva, svetica, djeva... (moj omiljeni citat do dva iz Krlezina Kraljeva... )

ma da al umor nije losa stvar uopce... nekako ublazi me... volim bit umoran, imam osjecaj onda da sam nest radio... :))

nego idem se izvalit i gledat TV te upast u san, tako da i kraj dana bude nalik dekadentnoj cinjenici piknika na ladanju kojem sam nazocio danas.... (dobro kao bila je neka radna akcija hm i to, al ipak, kad sjedis u onoj platnenoj stolici oko nekog roshtilja i svi tako i cak se actually skoro osjetish i ugodno tako, to covjeka zabrine...) ajdnoc.

to muskarcima aludirash da netko mozda pere moje sudje i vesh? grijesish... pecene tikvice i bukovace se jedu s kruha a ne iz tanjura... ;))

e... ajd. :)