Prijatelji
Bio jednom jedan dječak vrlo nagle ćudi koji je često burno reagirao. Jednom prilikom otac mu je dao vreću čavala rekavši da svaki put kad bude ljut zbog nečega, zabije jedan čavao u ogradu.
Prvi dan dječak je zabio 37 čavala u ogradu. Sljedećih nekoliko tjedana polako je naučio obuzdavati svoju ljutnju tako da je broj zabijenih čavala opadao. Shvatio je da mu je lakše kontrolirati svoj karakter nego svaki puta zabijati čavle u ogradu...
Konačno je došao i dan kada dječak uopće nije bio ljut ni zbog čega. Bio je sretan što to može reći svome ocu, na što mu je ovaj odgovorio neka sada svaki puta kad uspije zaustaviti svoje nagle reakcije, izvadi po jedan čavao iz ograde. Nakon nekog vremena, dječak je uspio izvaditi sve čavle naučivši kako imati kontrolu nad samim sobom.
Potom ga je otac odveo do ograde i rekao mu, Dobro si učino, sine, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ta ograda više nikada neće biti ista kao nekad. Kada u ljutnji kažeš stvari koje možda i ne misliš, te riječi ostavljaju ožiljke, poput ovih ovdje. Čovjeku možeš zabiti nož u leđa i onda ga izvaditi, i nema veze koliko puta kažeš da ti je žao, rana će uvijek ostati. Riječi bole.
Pravi prijatelji su rijetki i zbog toga vrlo vrijedni. Čuvajte ih.
30.04.2005. u 21:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
još uvijek zakucavam čavle...
Autor: gazda777 | 30.04.2005. u 21:38 | opcije
Blago tebi. Meni ih ponestalo! :(
Autor: openminded_ | 30.04.2005. u 21:47 | opcije