ako se dovoljno potrudimo

Nakon poprilicno vremena, koje se vec broji u mjesecima, nasao se konacno sa dragom osobom. Sjeli u totalno spaljenu i cudnu kvartovsku birtiju okruzenu zelenilom, skrivenu od ostatka svijeta, sto se i osjeca boraveci u njoj. Mirisi proljetnog behara i svjeze pokosene trave nadrazuju osjecaje mirisa (doduse kada se uspiju probiti izmedju dimova cigarete). Ugodno vidjenje, razgovori i gutljaji piva. Udubilo se i dobrano razradila planirana djita, naprezale se oci u mraku nebili se iscitale karte.Po povratku u stan osjetila se golema glad. Bit ce da je boravak na svjezem zraku probudio malu neman i otvorio apetit. A sve nesto kao pazi se u zadnje vrijeme da se ne jede prekasno. I taman nedavno zapocelo razdoblje rekonvalescencije. Nakon skoro godine i pol apsolutne fizicke neaktivnosti koja je, tko bi rekao, u tako kratkom roku uspjela pretvoriti tijelo apolonske gradje naviklo na aktivnosti koje su dobrano odmakle od rekreativnog bavljenja sportovima u nesto sto tome bas i nije nalik. A uz to se pocelo ponovo pusiti, nakon visegodisnjeg prekida. Vise se ne sjecam sa sigurnoscu da li je to bilo uslijed jedne nesretne zaljubljenosti ili neceg drugog. Pa se sad izgleda ili zeli nadoknaditi propusteno ili je posrijedi neki oblik autodestrukcije. Al da je previse previse je. Nimalo olakotne okolnosti. Cudo je sto se moze uciniti u ne tako dugom periodu od godine dana u pozitivnom ali i u negativnom smjeru. Od skakutanja prilikom trcanja poput razigrane gazele pretvoriti se u tesko pokretljivu masu. Osjecati vlastitu straznjicu kako nekoordinirano u kontra ritmu skakuce negdje iza mene kao strano tijelo i pri tom jedva disati kratkim udasima osjecajuci kronicni nedostatak zraka u plucima. Nepojmljivu nemoc tijela. No, prvi koraci su napravljeni. Maleni za covjeka, al veliki za covjeculjka. Barem se ne drzi cigareta u ruci dok se trci i neko vrijeme poslije toga. Dok su jos svjeza sjecanja na vrlo dojmljiv osjecaj gusenja na suhom. A i desio se caroban pomak nakon vrlo kratko vremena i ulozenog truda. Sto je ohrabrujuce. Neki koji me znaju me i proklinju zbog toga. Valjda genetika kao i zdravi zubi. Uz kontinuitet fizickih aktivnosti doslovno mogu konzumirati bilo kakvu hranu u neogranicenim kolicinama bez negativnih posljedica u vidu nakupljanja masnih naslaga. I to me kao sladokusca, prijatelj rece oralnog tipa, silno veseli. I daje podstreka. Kako se ne zelim odricati uzitaka ako bas i ne moram, radije cu spojiti ugodno s korisnim. Ne racunajuci ovu pocetnu tezu fazu koja ce uskoro proci i jedno i drugo mi pricinjava veliku ugodu. A i korisno je. Po svemu sudeci sam se preracunao ocekujuci zadovoljavajuce rezultate tek za nekih pola godine do godinu. I tragom tih razmisljanja na putu do kuhinje upalio sam radio, na 101ici zacudo slusljiva i ugodna glazba. Sjetio sam se dragog prijatelja koji je navracajuci prije neki dan po narudzbi donio kruh, koji je zivim cudom zadrzao svjezinu ne razvijajuci pri tom na svojoj povrsini floru koja hoce poprimiti zadivljujuce oblike i boje. Ostrim i velikim nozem sitno se narezala dimljena slanina na kojoj pise kraska panceta, ali ipak sam ja dijete odraslo u Slavoniji. Par listova svjeze zelene salate pride koja se nasla tu nekim cudom. A i procitao sam kako navecer valja jesti, ako se bas mora, sto vise laganih vlaknastih namirnica. I slanina je u biti pomalo vlaknasta. Stoga ju treba sitno nasjeckati. Godilo je. Da nevolja bude veca, sve se odvijalo na stojecki, tocno ispred smotuljka zlatnog papira svicarske Lindt&Sprungli bozanske cokolade. A Svicarci znaju posao. Moram priznati da se nisam ni na trenutak premisljao. Kako se samo topi izmedju jezika i nepca i ugodno drazeci klizi niz grlo. Ipak, zadrzavsi prisebnost stoicki sam se zadrzao samo na jednom retku (onom duzem, naravno) i ostatak brizno zamotao. I to je trebalo biti to. Skoro. Nesto je ipak nedostajalo. Za potpuno zadovoljstvo. Vracajuci krasku slaninu u frizider poklopilo se samo od sebe. Propisno ohladjena butelja finog bijelog vina. Mmmmmmm...!?! Gnikt, gnikt, gnikt, plop. Mmmm... :) Pomislio sam na cigaru, ali zakljucih da je necu zapaliti. I ovako je ovo bila jedna ugodna vecer.