BOCKANJE

POSTOJIŠ
kratko vrijeme,
postojiš negdje
na peronu,
u vlaku milenih,
poput otkrića,
veselim se tebi,
ispunjena
dok razmišljam
o nama,
vidim te onako
u krošnji
rascvjetale
divlje trešnje,
nježnim pokretima
ušuškavaš
jednu bebu koja
neće zaspati,
nemirno
prevrće se
ispod svilenih odaja,
sunčeve zrake
prodiru
tamo gdje u trenutku
osjetim
tvoje postojanje,
čujem
glas koji
mami me
poput starog vina,
ne mogu odoliti,
skidam pokrivač,
proljeće preskače
ritam,
zove me nekako
cvrčak ljetnih
dana,
je li moguća
promjena,
mladost je ta koja
vraća me
u razbuktalu vatru
strastvenih minuta,
sretna sam opet
jer znam
da postojiš
na svakom djeliću
mene,
mislima šalješ
poruke
sadržaja znanog
samo nama,
uzburkalo se more,
možda popijemo
i zajedničku
kavu na
Cvjetnom,
ah kako je
čarobno
kad mašta
postane stvarnost....