More tisine (+ neke lamentacije)
Eto nas, napokon
Mjesec pod nogama,
(mjeseci.)
slusanja
lepet tvojih krila
(necujno kao sova,
ali)
na razdjelnici
dana
i noci
sjecanja
razgovora,
otvorenosti
vrata straha
kroz koja si prosla
tek tren prije
prije nego
ili tren nakon
sto sam te sreo.
Moj bijes,
niti tvoja
udaljena
sutnja
tu nece pomoci
kao ni
u vezi s puknutom
plombom
u zubu
ali zubar
bi
mogao.
(Zapravo, ionako ne znam sto bi ti sad samnom: imam herpese po usnama, a ljuti me ponovno pukla plomba... Hm, ovo me sad cini da vidim ponesto jasnije. Uocavas foru: zelim te sresti samo kad sam si super fit i posve zeljan ljubavi? Ma da... cemu to?! Od straha da si inace nismo dovoljno dobri? Ali ja zelim s tobom dijeliti i sve te situacije u kojima smo stvarni, a ne idealni, u kojima smo tek donekle spremni imati volje i vremena zrtvovati jedno za drugo. No, istovremeno je istina da te ne zelim sresti kako bih stogod privao kraju, vec kako bi stogod moglo zapoceti... da, falish mi stvarna. No, vidim jasno: uloviti te, to znaci omoguciti ti da se _pozelish_ dati uloviti. :))
28.04.2005. u 11:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ja mislim da ti ne znas o cem pisem. kad nekom das svoje vrijeme onda si dio svoje slobode zrtvovao za koga, nisi li? samo nigdje nije eksplicitno navedena cinjenica da se tom zrtvom dobiva puno vise nego li se ...zrtvuje. heh?
Autor: prilagodjen | 28.04.2005. u 11:43 | opcije
(a da, zadnja recenica je potakla iz promisljanja o tome sto zapravo znaci 'uloviti' koga :)
Autor: prilagodjen | 28.04.2005. u 11:45 | opcije
žrtvovanje je definitno krivi pojam
Autor: hedera | 28.04.2005. u 12:31 | opcije
hm. ja sam samo nekako pri cinjenju svake stvari jako svjestan toga da time izabirem nesto... a kad nesto izaberesh onda si drugo potamanio. zato valjda rijetko sto izabirem, cisto iz straha zatvaranja drugih ... mogucnosti? to vam je jasno je li? da, i nekako je super kad (katkad) skuzim kako zapravo ne radim ono moguce, i ono tu, zbog nekog sna o tome kako bi nesto drugo, idealizirano, izgledalo... ?! a jos bolje se katkad osjetim kad tu spoznaju pocnem i zivjeti. eh, da. mislim jasno, da se razumijemo, kad ces znati da je dosta? da si nasao trazeno, i da trebas stogod ostvariti? pa to smo vec rekli: neces znati. jednostavno ce doci taj trenutak da si spreman/na za nesto, i onda ce sudbinska prilika biti bas ona koja ti se tada pojavi. bez obzira na propustene dotad, i bez obzira na moguce druge, bolje, koje bi mogle doci poslije....
Autor: prilagodjen | 28.04.2005. u 12:59 | opcije