Onako, usput

  Valjda se to tako kaže u narodu, cijeli život me prati, nije mi problem nekome na licu mjesta reći ono što mislim da je zaslužio, bio on sugovornik, prijatelj, rođak, bilo tko...
  Ali kada su u pitanju životni potezi, koji možda mijenjaju puno toga u životu, ja se jednostavno povlačim..izbjegavam, boli me želudac zbog toga, ali uglavnom ostajem nedorečena!!
  Danas sam u stvari trebala otići na jedno mjesto koje mi već godinu dana čini nekakvu kakvu takvu egzistenciju, i reći im sve što ih spada, umjesto toga cijelu sam noć,uznemireno hodala po stanu,a samo treba  otići i reći, "Žao mi  je gospodo , ali ne mogu više gledati nepravdu, nemam motivacije !"
  Užas, umjesto toga, dala sam njima povod da mi takvo nešto vrlo brzo izgovore... bez veze zar ne???

i... koji je tvoj savjet????

Krenuli smo prvim tragovima proljeca ,
s mirisom sijecanjskih snjegova i zaorali polja ,
a sumarcima ponudili sneni osmijeh cvijeca .
Kao dvije kosute pokraj vrbovog potoka ,
uhvatili smo sjenu breze i zagrlili njenu krosnju ,
umirili ponosne obraze i nacinjemo stazu sna .

Ususret nasem hodu , celom stizu oblaci ,
a vjetar se na nasim ramenima igra s obzirom
i svakoj probudjenoj pori poklanja milovanje .
Sa visinom zrelih kapi stali smo u predvecerje ,
utonuli u zagrljaje , natocili tijelima pozudu
i poceli jedno drugo ljubiti tihim uzdasima .

Sve se , pod nasim bedrima , predalo pokretima
i lisce na vodi potoka i drhtaji tanke breze
i mjesecina sto izranja iz prozirne dubine noci .
Trazimo uporiste crtom plavog horizonta
i otvaramo tijela u obliku zvijezdanih latica ,
njihovom bjelinom zauzimamo prostore sutona

Priljubljeni stomacima u zanosu nastavljamo
i otkucajima vena lijezemo posteljom koze ,
s mokrim stopalima zemljinoj mekoci prilazimo .
Zadnjim pjevom ptica pocinjemo voditi ljubav ,
ti sva u srebrne niti presvucena , a ja odsjaj ,
ti poput blagog drhtaja , ja u ritmu daha .

Loth, jesi ispaljen majke ti, ti uvik ka prstom u pekmez, ajde dobro, baš sam se nauživala čitajući tvoje maštarije..;-)))