nuTt-ova LudAra

preporucena glazbena podloga
[Queen – Heaven For Everyone]

Jeste li ikad osjetili potrebu da prozivite savrseni relaksirajuci dan kakve ste cesto znali prozivljavat u mladosti, djetinjstvu??? Jel ima nekog tko nije? Neznam koliko Vas je uspijelo ponovno prozivit taj savsen dan pun simfonijske tisine, no moram priznat da u zadnjih 5 godina ja ih ni omirisa nisam, a kamoli gusta u prozivljavajuci doticnih. No svaki pas ima svoj dan, pa i djukela poput mene!!!
Doduse ono sto je meni savrseni dan u, kako ono kazu, ovom sranju kojeg zovu zivot mozda je nekom drugom samo nekakvo prenapuhavanje banalnog svakodasnjeg dozivljaja. Mozda nekom i je, ali meni sigurno nije banalan a kamoli svakodasnji. S obzirom da smo svi mi odrastali svatko u svojoj galaksiji bile one pune predivnih svemirskih “maglica”, planeta ili pak crnih rupa koje su unistavale tu galaksiju volim da vjerujem da smo svi mi imali ipak neki savseni kutak u kojem smo se osjecali puni spokoja i srece. U obicnoj godini punoj najobicnijih dana koji mi lete isprid ociju obavljanjem 1001 sitnice ili zatupljenog sjedenja isprid malog ekrana zatupljuno gledajuci razno razne serije znala mi je navrit s vrimena na vrime zelja za savrsenim jednostavnim danom. To bi bila jedna od nih misli koja se pojavi i proleti u par sekundi u onih 7-10% mozga kojeg koristimo i nestane jer vec imam 1000 stvari “vaznijih” od obicnog mastanja o necemu sto i nije nedostizno poput mastanja o savrsenoj ljubavi, milijun papira one valute na kojoj sve troskove racunamo, autu nad kojim slinim barem jedno desetljece i slicnim mastanjima. No svejedno to bezazleno mastanje iscezne, ka sto sve u ovom svijetu iscezne jer ipak nema toga sto nema svoje vrijeme trajanja otisnuto na vrhu ambalaze, pa tako i najobicnija misao. Mozda je nekoj poprsnoj crnokosoj Slavonki zavodljivih smedjih ociju i dugacnih nogu savrsen dan setanje po cistini punoj trave viskoke do koljena koju omedjuje prekrasna zimzelena suma, ili ista ta livada prekrivana snjegom i zumor vjetra dok samara drvece (ako postoji takva neudana zena navedenog opisa koja gusta u najjednostavnijim stvarima nek mi se svakako javi). No moj savrsen dan ipak nije u Slavoniji kod te savrsene Slavonke, ili u Beogradu di sam se rodia, ili u prekrasnom Splitu di zivim. Moj prekrasan dan je na suncanom mjestu di sam provodia sva svoja ljeta. No da bi svatili taj moj moment ciji opis sam uspjesno odugovlacia do sad morat ce te ipak jos malo se strpit da cujete kako je taj dan postao moj savrseni dan.
Vecina nas ka dica smo zudili da se pridruzimo nasim prijateljima di god je to mjesto okupljalista bilo, dok smo u kuci sidili s roditeljima s jednim obrazom nase guze na stolici, a sa drugim obrazom van kuce. I iako sam ima cesto takve trenutke u Splitu dok je sunce vani, a ptice pivaju, dica urlaju punim radosnim glasom u meni bi buktala takva zelja da odem vani. Bia sam vise vani nego unutra. Takve trenutke sam dozivia i na mom savrsenom mjestu, otoku kojem se vracam iz ljeta u ljeto. Otoku Silbi. No to nisu bili trenuci ka u Splitu di bi za stolom (ne)pisa zadacu, jer ovdi nije bilo skole i obaveza. Sunce sija, dica urlaju, a vjetar gura more i razbija ga o obalu i grote. Najlipsi i najrelaksirajuci zvuk koji postoji na ovoj kugli zemaljskoj. Ti momenti brojenja svake sekunde, svakog zagriza hrane koji me djele od ponovnog odlaska na rivu i besprekornog sjedinjenja sa morem su trajali vjecno. Zadnji zalogaj pojeden, hirovito oblacim kupace, uzimam sugaman i brzim hodom idem svojem cilju. E ovo je sad moment kojeg pokusajte i sami prozivit ako je to ikako moguce. Izlazim sa putica na uzarenu betoniranu cestu i upucujem se nizbrdo, nizbrdica koje je dosta strma. Uzarene noge koje nalaze slatki spas u sjenama kuca, uzareno sunce koje me grije poput najtoplije deke u ledenoj zimskoj noci, koza mi vruca ali ujedno i hladna zbog laganog vjetra koji je poput hladne fante koja tako ugodno godi osvjezavajuci suha skapavajuca usta. Zvuk mora, galebova, radosne dice i osvjezavajuca vrucine je bila kombinacija koja mi je hranila dusu. i normalno nebi ja bia djukela da to sto me je cinilo sretnim nisam zanemaria poput jos tko zna cega i to sve zbog uzurbanosti koju namece danasnji svijet da bi uspili opstat u njemu.
Takav dan sam uspia prozivit danas. Toplo sunce, friski vjetar, miris mora i drveca, cvjeca, kaktusa i druge vegetacije je bila kombinacija koja mi je dala takav spokoj i unutarnju sricu da sam mora se popest na najvisi blog i viknut na sav glas HVALA QRTZU NA OVAKVOM DANU : )
I iako sam do 20te bia uziva poput diteta u svemu, bez onih misli sta donosi ovo i ono i sutrasnji dan, polako priblizavajuci se relativnom kraju ‘semi faksa’ ta bezibriga je polako nestajala, zamjenujuci je stalna briga, zanemarivajuci opasnost da cu se ponovit, za 1001 brigom. I tako se pridruzujem svijetu u trci za prezivljavanjem, zanemaravajuci sebe, prirodu i sve cari svijeta iako sam si obeca da necu postat jos jedan robot koji samo juri za materijalnim i punim trbuhom.
Zato Apeliram svima Vama netrosite lovu na putovanja u Grcku, Spanjolsku i druge destinacije da biste se opustili i nasli unutarnji mir nego dodjite na Silbu, nadjite ga ovdi i potrosite novac kad ste vec tu : D. Salim se, odite tamo di ste Vi bili jedno sa sobom. Zen i sva ta sranja. Tili Vi to priznat ili ne, to pali. Mjesto na kojem ste jedno s prirodom i okolinom. Di ste samo jedan od cimbenika, a skupa sa vjetrom, suncem, travom, bubama i bakerijama ste cjelina. Tu cete nac unutarnji mir i srecu.
Sa sricom Vam u odvajanju pa barem na cas od ovog nam sterilnog svijeta.

nuTt over&out