Onako, usput

  Za one koji malo bolje poznaju povijest, znate li nešto o onomen knezu Borni jer šta je, treba mi nešto, pa je svaka dobra informacija dobro došla, ali i zafrkancija pošto pretpostavljam da komentara uopće neće biti, kao i odgovora publike u Milijunašu kad je neko malo teže pitanje?????

ja znam jednog malog što se po njemu zove..pa znaš koga moraš pitat o povijesti!:))

I ja znam jednog maloga koji se tako zove, slučajno mi je sin... iden sad upitat;-)))

Zašto se Ljudevit, donjopanonski knez, pobunio protiv Franaka? Nije li o njemu nastao lažni mit, budući da je za hrvatsku povijest važniji bio dalmatinski knez Borna, u literaturi mahom označen kao "izdajnik"?

- Slika o Ljudevitovu ustanku kakvu nam je namrla historiografija razdoblja nacionalne integracije potpuno je podređena političkim i društvenim realnostima toga doba. Ljudevit je proglašen za "heroja" koji ustaje protivu tuđinske vlasti i svojom tragičnom žrtvom služi kao nadahnuće u borbi za nacionalnu samostalnost modernih Hrvata. Povijesna realnost početka 9. stoljeća kako je ocrtavaju brojna sačuvana vrela bitno je, međutim, drugačija. Donjopanonski knez, što u prijevodu na moderni jezik znači ratnički poglavar područja od Rabe (u današnjoj Mađarskoj) do Save, naprosto je sposoban manipulator koji želi promijeniti svoje odnose s carskom vlašću. Car, a to je u tome trenutku Karlov sin Ludovik Pobožni, ne može dozvoliti da javna neposlušnost jednoga vazalnog ratničkog poglavara ugrozi autoritet njegove vlasti. Ljudevitova sposobnost razlogom je što jedna naoko minorna pobuna postaje krucijalna za održanje carskoga autoriteta. U takvoj situaciji poglavar "Hrvata", Borna, odlučuje ne pridružiti se ustanicima, već ostaje vjeran caru. Iz toga, međutim, proizlaze dugoročne posljedice. Zasluge koje Borna stječe sudjelujući u gušenju ustanka temelj su na kojemu izrasta hrvatska kneževina. Hrvatski poglavar pokorava svoje susjede u carsko ime, ali time ujedno širi teritorij koji će ostaviti svojim nasljednicima da na njemu izgrade vlast te time zauvijek sačuvaju ime svoje etničke zajednice.

zapadnoj Europi širila se moćna franačka država Karla Velikog, krajem 8. i početkom 9. st. U svom širenju na Apeninski poluotok i prema istoku, neizbježno je došla u sukob s Bizantom koji je polagao prava na ta područja nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva. Krajem njihovog međusobnog rata početkom 9. st., Franačka dobiva čitavi kopneni prostor tadašnje Hrvatske, osim nekih dalmatinskih gradova. Iz Franačke tada počinje snažnije prodiranje kršćanstva. U to se vrijeme javlja i knez Borna, dux Goduscanorum (knez Gačana), franački vazal, koji je primio kršćanstvo, išao na dvor kralja Ludovika i proširio vlast na Dalmaciju i Liburniju (pojas uz more od rijeke Raše u Istri do Ravnih kotara u sjevernoj Dalmaciji). 819. godinom datiran je i prvi spomen župe Gacke. U neprocjenjivo važnom djelu za ranosrednjovjekovnu povijest ovih prostora, djelu bizantskog cara Konstantina VII. (Porfirogeneta) «De administrando imperio» («O upravljanju carstvom») piše da u drugim hrvatskim krajevima vladaju knezovi i župani, a samo u Gackoj, Lici i Krbavi vlast ima ban. Tu se prvi puta spominje taj naslov za Hrvatsku, a Gacka je jedna od tri zemlje koje pripadaju prvoj banskoj Hrvatskoj.

Knezovi Primorske (Dalmatinske) Hrvatske
II. pol. VII. st. Porga
II. pol. VIII. st. Viseslav
oko 810. - 821. Borna
821. - oko 835. Vladislav
oko 835. - oko 845. Mislav
845. - 864. Trpimir
oko 864. - 876. Domagoj
876. - 878. Domagojevi sinovi nepoznatog imena
878. - 879. Zdeslav
879. - oko 892. Branimir
oko 892. - oko 900. Muncimir (Mutimir)
oko 900. - oko 910. Petar
oko 910. - 924. (925.) Tomislav

Ljudevit Posavski 817. - 823. i Borna 810. - 821.



Cara Karla Velikog, naslijedio je god. 814. Ludovik Pobožni. U Panonskoj Hrvatskoj tada vlada knez Ljudevit, a u Dalmatinskoj knez Borna. Za vrijeme slabe vladavine cara Ludovika, podivljali su franački plemići koji su pljačkali i mučili narod. Najgori je bio markgrof Kadaloh, čiji su vojnici počinili okrutne zločine nad panonskim Hrvatima.

Nakon žalbe Ludoviku god. 818. koji ništa nije poduzeo, a na poticaj Bizanta Ljudevit diže ustanak protiv franačke vlasti. Godine 819. nakon što je razbio markgrofa Kadoloha, Ljudevit se pokušao nagoditi s carem, ali je ovaj odbio njegove uvjete. Rat se nastavio, a knezu Ljudevitu su se pridružili Slovenci i Timočani, ali ne i Borna. Naime, Borni je tada bila potrebna franačka pomoć jer je pokušavao urediti granice između Dalmatinske Hrvatske i bizantskih gradova u Dalmaciji, što je imalo za posljedicu da su kasnije i ratovali jedan protiv drugoga.

Usprkos teškom porazu 819. Franci su i dalje napadali Ljudevita 820. i 821., ali ga nisu uspjeli svladati. Tek iduće godine Ljudevit se pred desetom franačkom vojskom povukao, te se sklonio u Srbiju kod nekog župana. Nedugo zatim Ljudevit je likvidirao dotičnog župana koji ga je naumio predati Francima, napušta Srbiju i sklanja se u Dalmatinsku Hrvatsku kod Bornina ujaka Ljudemisla, koji ga je kasnije na zahtjev Franaka dao podmuklo ubiti.

Ljudevitovom smrću završila je prva velika borba Hrvata za neovisnost i slobodu, pa stoga možemo ustvrditi da je on jedna od najznačajnijih osoba stare hrvatske povijesti.

Kasnija predaja u Hrvata, kako ju je bizantski car Konstantin Porfirogenet zabilježio polovinom 10. stoljeća, nije se sjećala više nesretnog junaka Ljudevita. Naime, Hrvati X. st. nisu mogli vjerovati u takav slijed događanja, nego su o ratovanju s Francima pričali ovako:

"Hrvati, što su nastanili Dalmaciju, pokoriše se nakon nekog vremena Francima. Nedugo zatim Hrvati ne mogoše više podnositi kako su Franci postupali s njima nemilo i okrutno, tako da su i sitnu djecu trgali s materinjih grudi te ih ubijali i psima za hranu bacali, pobuniše se te poubiše sve franačke poglavice u svojoj zemlji. Na to se digoše na njih silne franačke vojske da ih satru. Rat bjesnijaše sedam godina; naposjetku pobijediše Hrvati. Oni svladaše Franke, te ih ubiše zajedno s njihovim vladarom Kocilinom. Postavši tako slobodni i samosvojni zatražiše u rimskoga pape sveti krst; on im posla biskupe, koji ih pokrstiše.Vladao je tada Hrvatima knez Porin."

Po ovom pričanju napisao je hrvatski pjesnik dr Dimitrije Demeter operu "Porin", koju je uglazbio Vatroslav Lisinski.

aha..kaj sad veliš..neće biti komentara....ma nema šta nema na iskrici....

ja ti nezna niš o tem Borni...žao mi je..

Baš ti hvala Plavi... imala sam neke podatke o knezu Borni, ali ovi su svakako iscrpniji... puno hvala...