Nadrealna...

 
Od mirisa sastavljena, pitka poput suze radosnice, slovkala je minutu koju je dobila na poklon.
Trenuci satkani od lica, elementi združeni, trik podsvjesti koja se sjenom poigrava po zidovima. Slova u funkciji stepenica. Minuta u cjedilu za tjesteninu.
Vrijeme u obliku jednostavnosti odzvanjalo je na obje strane ulice, šuljajući se kroz pukotine u drvu, pa kroz propuste svijesti, u san.
Osjetila je dodir svitanja. Osjetiti nešto drugo bilo bi nedovoljno dobro...
 

21.04.2005. u 3:50   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Eh, ove matematičko nadrealističke nisu za nas melankolike... nekako su mi nervozne ;)

Autor: pike_TS   |   21.04.2005. u 4:53   |   opcije


ma nisu nervozne...to ti je samo minuta u pauzi između učenja statistike... ;)

Autor: Crazylola   |   21.04.2005. u 14:55   |   opcije


Dodaj komentar