Nadrealna...
Od mirisa sastavljena, pitka poput suze radosnice, slovkala je minutu koju je dobila na poklon.
Trenuci satkani od lica, elementi združeni, trik podsvjesti koja se sjenom poigrava po zidovima. Slova u funkciji stepenica. Minuta u cjedilu za tjesteninu.
Vrijeme u obliku jednostavnosti odzvanjalo je na obje strane ulice, šuljajući se kroz pukotine u drvu, pa kroz propuste svijesti, u san.
Osjetila je dodir svitanja. Osjetiti nešto drugo bilo bi nedovoljno dobro...
21.04.2005. u 3:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar