Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

Mandić: Dokolica je privilegij bogatih i novcem i duhom

Mandić je u svojoj 68. godini jednako brz na jeziku kao i sredinom 80-ih, kad se u silovitom i često namjerno uzaludnom jurišu obrušio na Krležinu duhovnu ostavštinu. Njegovi su izvodi i dalje logični, efektni i jasni. Napisavši tridesetak knjiga Mandić je dobro utvrdio gradivo: uvjeren je da čovjek može biti istinski dokoličar jedino ako se zna osamiti i potonuti u unutarnji život. Ovaj je razgovor i svojevrsna antipropaganda turizma.
Onako ugrubo gledano, što se promijenilo u dokolici prosječnog građanina otkako smo u kapitalizmu?

- To pretpostavlja da sam ja sociolog i da znam što je prosječan građanin, jer se takvim ne smatram. Svakome je očito tko je proživio barem jedno desetljeće u socijalizmu i jedno desetljeće danas da su uvjeti rada bitno različiti, da su i primanja drukčija, a i raspored vremena je bitno drukčiji. To ne govori nužno da je prije bilo bolje. Ili  da je danas u odnosu na ranije lošije. Postavljanje takvih opreka je vrlo jednostavno, privlačno i lako bi nas odvelo u nekakvu političku naivnost.

Na Zapadu, bilo gdje, ljudima je uvijek na prvome mjestu posao. Talijan, Danac ili Nijemac nikad neće uzeti slobodan dan zato da bi nekome otišao na svadbu.

- Sad nas to opet privlačno uvlači u karakterologiju naroda po geografskim područjima, što je vrlo opasna kategorizacija. Tako kažemo da je slavenski mentalitet poseban, da se balkanski, dinarski mentalitet razlikuje od romanskoga, germanskoga, nordijskoga. To ćemo svi prihvatiti, više-manje te razlike poznajemo, priznajemo i uvažavamo. Ali one ne moraju biti istinite. To su površne razlike. Ne poznajemo dovoljno sociologiju tih društava da bismo mogli utvrditi razliku.

Koliko je u nas prodrla svijest o dokolici kao o potrebnoj društvenoj svijesti?

Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga.
- Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga. Kad nam teče takozvano slobodno vrijeme, mi si utvaramo da smo slobodni. Ali ne. Mi smo samo drukčije zaposleni, podređeni procesu osposobljavanja za ponovan rad.

Dokolica u modernom smislu riječi, dakle ne u antičkom, stoičkom smislu, pokušava se svjesno naturavati ljudima širom svijeta kao produžetak radnog vremena. Mi smo danas zaposleni da se odmaramo. To je jedna vrlo teška forma. Kroz nju čovjek nikako ne može ostati sam sa sobom. Na poslu je s drugima, a u slobodnom vremenu također, jer se mora zabavljati i odmarati kao drugi.

To je vrlo lako uočljivo prema naputcima koje možemo svaki dan pratiti u medijima: trebamo ići na taj i taj dio obale, trebamo raditi to i to, moramo se zabavljati na ovaj ili onaj način. Prema tome, mi smo zaposleni da se odmaramo. To nije dokolica.
(JL 2007 Igor Mandić)

Link

KNIGA PRIMATES OF PARK AVENUE

Antropologinja Wednesday Martin šokirala je New York svojom knjigom "Primati Park Avenije"
u kojoj je bogate supruge uspješnih muškaraca usporedila s primatima iz džungle, doduše
Manhattan i jest džungla...

P.S. "Primati s Park Avenije" sa svojim partnerima ne flertuju, zapravo gotovo da uopće ne komuniciraju. Postoji rodna segregacija, muškarci vrijeme provode na poslu, za to vrijeme žene su po raznim fitness centrima, frizerajima, raznim salonima za uljepšavanje i zatezanje svega i svačega, i kad se konačno nađu skupa, kod kuće, "druže" se tako što sjede metrima udaljeni za golemim, praznim stolom ili svatko provodi vrijeme zabavljen u drugoj sobi...
Makar te žene imaju njegovana i privlačna tijela, umotana u dopadjivu odjeću, među parovima na Upper East Sideu nema puno muško-ženskog erosa. Piše da se muškarci uvijek doimaju "ometeni u nečemu, kao da se dosađuju gledajući taj švedski stol pun prekrasnih žena svuda oko njih, cijelo vrijeme, uvijek dotjeranih.."

Review
"An eye-popping insider's guide." (People)

“An amusing, perceptive and, at times thrillingly evil takedown of upper-class culture by an outsider with a front-row seat…Martin’s writing is confident and evocative…Her reading of the fashion attire of real estate brokers for ‘triple mint’ apartments is brilliant…at a time when a social comedy of the rich a la Tom Wolfe has been lost in national discourse…it’s fun to dip into a sophisticated, if silly, look at the Upper East Side’s Twilight Zone. Primates of Park Avenue is also a good reminder that as much as we may envy the wealthy, they fight every day for a place in their own social hierarchy, too.” (New York Times Book Review)

"Juicy, sexy, bawdy stuff...the perfect summer beach book...the tasty tome we'll all be devouring when the weather warms." (New York Daily News)

“Applying the chimpanzee research of Jane Goodall or the observations of bonobos by Frans de Waal to one's neighbors and co-workers is great fun…Martin rewards those of us in humbler circumstances the undeniably pleasant frisson of superiority that comes with finding fault with those better endowed financially, socially, sartorially.” (Chicago Tribune)

"Witty." (Harper's Bazaar)

"Think: Gossip Girl, but with a sociological study of the parents." (InStyle.com)

“Put this book at the top of your summer reading list!...astute and entertaining.” (Miami Living)

"Amusing...incisive...a wryly entertaining guide to this rarefied subculture." (The Economist)

“Fascinating…The author has a Ph.D. and a background in anthropology and primatology, so it’s not long before she’s analyzing her fellow mommies in terms of what she knows about olive baboons. The book is at its best when Martin analyzes her population this way. Comparing a group of women to primates, their family planning to those of birds, their interactions with men to groups of mice these make for compelling insights…Engrossing.” (The AV Club)

http://www.amazon.com/Primates-Park-Avenue-A-Memoir/dp/1476762627

drago mi je alane da si to napisao jer i to je svojevrsna abeceda komunikacije i pristojnosti općenito, poglavito na internet sajtu! makar on bio i dejting sajt....ljude valja poštivati i uvažavati! no, reći nekom da je ružan zato što to doista i misliš (ako ga osobno znaš kao što sam ja npr poznavala hornija) kako tijelom tako i umom, nije uvreda! ponekad je to samo istina. i obrnuto, ako nekog želiš ocrnit samo zato da mu napakostiš i za sebe izvučeš neku korist, e tada je to ovo o čem pričaš; valja imati muda i jednako se ponašati i u stvarnosti i u reali? istina, u reali uz nick čovjek je malo slobodniji (dovoljno da pogledamo ovdje i na fejsu) objave? no, ima jedna zanimljivost...ima ljudi (npr to sam ja, đusi) koji isto (ili gotovo iste i identične zapise) stavljaju ovdje i na fejsu gdje su sa imenom i prezimenom! to govori o dosljednosti i stajanju iza sebe!

Mai, promijenio sam malo tekst, budući da ekipa na Blogu koja je duža tu zna tko je tko
na Blogu, onda ovi netalentirani koji pokušavaju biti duhoviti, ne znaku koliko su neduhoviti..:))
Ovaj tekst je u stvari rekcija na prenemaganja Vege o slobodi za bogate, a poznato je da
se i prosječni i siromašni mogu zabaviti ćesto puta bolje o tzv. buržuazije, koja je sputana
nekim svojim normama i stalno u želji da zadovolji formu, često bez sadržaja...:)))

ja bih se u stvari jako složila s mandićem...i sama tako mislim desetljećima već. uvijek sam bila svoja i radila ono što sam mislila da trebam a ne zato što su "svi živi" to radili. danas sam negdje (možda i kod koke) otprilike rekla to isto što je mandić rekao..samo skraćeno (jebem ja tu slobodu koju kakti imamo)? dakle, dokolica nužno nije i sloboda. dapače, kolone dokonih ljudi ko mravi šopingiraju i hodaju tim centrima u transu...kupiti, kupiti, kupiti! svi moraju imati iste frižidere, iste veš mašine, suđrice, isti styl look etc...jedino kaj svi fakat nemamo isti mozak! e to je taj otisak prsta a ne onaj...palačni!

ah da, iako mrzim kad mijenjaš sadržaj u zapisu pa onda komentari ispadnu bez veze (rekla sam da ti neću dolazit zbog toga na blog) ovakve ne mogu propustit. a što se park av tiče...na koncu i naši mladi kažu da je sex precijenjen (osobito ovi koji imaju para)! kad mi je to rekla moja kćer, rekla sam joj da nema pojma a ono što joj nisam rekla ostalo je u mislima: jadni su to ljudi koji ne znaju što je sex! na koncu, znanost ih sveudilj demantira koliko je sex dobar a odsutnost pogubna! to se najbolje vidi i ovdje na iskrici...sve sami drkadžije (isprika na prostačenju, al prostije je što oni rade nego li što ja to tako nazivljem)!