put i povratak

 
kad nesto boli i nece stat. i mislish onda da je lakse i kao bude lakse kad mislish da znas zasto...
da, mislim da je jasno ipak, nije li...? heh, da, znas i sama da bliskost ionako nece nestat. bliskost jer razumijem mozda, ono sto i ti znas: mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. i stogod da jest shvatit cu to kao ispravno. i nama je sad valjda bar malo jasnije zasto, zar ne...?
doduse ne mijenja meni puno, ali razumijem nas: vlastita krivnja dovoljan je uzrok za nepovjerenje u drugog. vlastita krivnja, ne tudja ...
nerascisceni racuni malo su svijetliji, ako vec nije cist racun i duga ljubav ?:)
hah. eto, tako ...
da, pa u redu je dakle bit tuzan.
 

jer nekako treba gledat sto sam mozes napravit i zasto nesto sam ne mozes ostvarit... ja sam odgovoran za sebe, ne za drugog, zar ne? uostalom situacija je prilicno specificna, mislim.

i dalje mi ne olaksava situaciju... uostalom, nije stvar u tome koliko si napravio, vec u tome sto si napravio (ovajput sagrjesih propustom) ... od proslosti nema bijega. krivnja nije u tome koliko sam ucinio vec sto sam ucinio. s tim onda zivish dalje. ovako ili onako. uglavnom onako... :(

A da pokušaš za početak sam sebi oprostiti i priznati si da nisi savršen....

paradoksalno, ali ako si tko prizna da nije savrsen opet je malo blize savrsenstvu...?!! da, rekose mi o pustanju. to je tesko. covjek se lakse zgrchi nego opusti. misli da je drzanje isto sto i sigurnost, valjda... ?

unf, imas muzicku zelju mozda, pa ti skinem sutra...?

vestice to je teorija i u teoriji su neke stvari ostvarive puno lakse nego u praksi... ili jedino?

khm unf vidi sad... a ja mislio da je muzicka zelja nest super... i opipljivo... pusu dobijesh i ovak ;)) for fri za rodjendan isto? evo dve :**

ne krivi sebe..potreban je odmak od svega da bi dokučio zašto i u ime čega si postupio ili propustio postupiti onako kako sada misliš da jesi ili da si trebao

znash ja to sa zabama i princevima nisam nekako uvjeren... naime, khm, hm... nekako nisam. stajaznam to sam valda ja.

ma da pa svi se nadamo ... samo ja u svaki odnos sam ulazio kao valjda i vecina, uz nadu da ce to bit nest super.. i nije fora bilo kaj nije bilo savrseno, nego sam uvijek mislio kako je point zelja da nesto uspije... ono, jednostavno bez drugog izbora. ako das slobodu da nije, onda kao da si i odustao? hm, kao sto se moze vidit i tu hm, mislim.? uh, ili ne. ma sve mi je bas postalo opet nekako nejasno... ? :)

vjestice, to je ona prica: sudbinu iscitavamo iz proslosti... to je laksi nacin bavljenja s tegobama iz proslosti, da. mozda i nuzan?

da, moci voljeti sebe je vrijedna stvar. koja mi redovito ne polazi za rukom... pa mislim, zar prisila savrsenstva nije dovoljan pokazatelj kako je nekom nisko samopouzdanje, hej, kamon!

liddi ozbiljno mi je bilo palo na pamet, casna rijec... ne jednom. a mislim, u cem bi bila razlika u odnosu na tulifone?

liddi lijepo da govorish na vrijeme, al jos kad bi samo mogo skuzit kaj to govorish... ufff... ?!??

i riskirash padanje dublje od ikojeg prije...? znas kako je to: kad ti se netko uzivo okrene i kaze adieu, onda ces tesko nesto posljetoga jos sanjarit, koliko god price bile primamljive... znas to je i s nazivanjem i svim drugim nacinima tako. uvijk imas tu opasnost od krivog trena u kojem naletish na... kako veli iznad, zatvoreno.

daki, mudro zbori...

e, da cao svima..
citam vas tu i tamo (najvise ovamo:)